Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Goran Žigolić strastveno i dalje slikajući,nižući brojne listove akvarela, istražuje najzanimljiviji i svakako najdugovječniji motiv, motiv nagog ženskog tijela, njegovu živu tajanstvenost i zavodljivost i skrivenost u isti mah.

Žigolićeve ležeće figure ili pak razigrana tijela u pokretu,gotovo su prozirna, izrazite fragilnosti, ponegdje satkana od jutarnje izmaglice, obavijena kapima, primirena u trenutku nestrpljive čežnje, neshvatljivog čuđenja, ushita, ljutnje,nadirućeg straha, tjeskobe, slutnje, ljubavi.

Taj je magični trenutak slikar vješto uhvatio i prenio s nekoliko promišljenih poteza kistom na površinu papira, nježne fragmente tijelano nestvarnih likova, gradeći finu, odmjerenu konstrukciju akta.

Erotičnost je prigušena, mada ne posve nestala, tinja poput žara.

Svaki Žigolićev akt obilježen je svojom karakterističnom gestom, svaki lik priča priču, prepoznatljivu u pokretu, u grču, mirovanju, u jedinstvom trenutku.

Žigolićevi aktovi ponegdje izranjaju iz sjene, noseći njezin biljeg trajno i tako pokrivajući otkriveno.

Njegovi su likovi dostojanstvenog držanja, ne stide se svoje nagosti, ne kriju svoju dob i doista kao da se ne obaziru na one s druge strane papira, uživajući u svojem vremene, u času oslobođenosti,potpune slobode.

Novi ciklus akvarela s izazovnim motivima akta Gorana Žigolića čvrsto svjedoči o autorskoj zrelosti i definiranoj ideji realizacije.

Žigolić je vrlo spretno zaobišao mnoge opasnosti koje se kriju u i uz motiv, izbjegao fatalnom zovu ilustracije a samim tim i banalnosti.

Njegovi su aktovi poetski duboko emotivni zapisi umjetnika.