Kako javljaju belgijski mediji, premijer Charles Michel je nakon još jedne rasprave s predstavnicima belgijskih regija u Bruxellesu morao priznati poraz: federativna jedinica Valonija i dalje odbija prihvatiti sporazum CETA, strahujući prije svega od uvoza povoljnog mesa iz Kanade.

Ali središnja vlada Belgije mora dobiti suglasnost svih svojih federalnih jedinica ako želi potpisati neki međudržavni sporazum. Bez suglasnosti Valonije, Belgija ne može potpisati - a CETA ne može stupiti na snagu ako sporazum ne prihvati svih 28 članica Europske unije.

Zapravo je Belgija imala vremena do večeras (24.10.) kada se predsjedatelj Europskog vijeća Donald Tusk trebao čuti s kanadskim premijerom Justinom Trudeauom, da li da on ovog četvrtka (27.10.) dođe na, kako je bilo planirano, svečanu konferenciju na vrhu EU-a i Kanade i na potpisivanje Općeg trgovinskog sporazuma. Obzirom na ovu odlučnu izjavu belgijskog premijera, taj susret najvjerojatnije otpada.

Što sad?

Makar ova odluka Valonije i Belgije nipošto nije neočekivana, teško je naći političara koji bi bio spreman jasno reći koji su mogući sljedeći koraci. U Njemačkoj su reakcije prilično burne: glavni tajnik Merkeličinih kršćanskih demokrata Peter Tauber smatra kako je time "narušena sposobnost pregovaranja čitave Europske unije" i kako "mi želimo sklopiti ovaj sporazum o slobodnoj trgovini s Kanadom. To je važno. Zato nije prihvatljivo da jedna regionalna vlada u Europi blokira sporazum svih 28 zemalja Europske unije."

Čak i predsjednica njemačke stranke zelenih Simone Peter se zalaže da se ova odbijenica Belgije iskoristi kao prilika "za nov početak pregovora o trgovinskom sporazumu s Kanadom" - naravno gdje bi se onda više uvažavali europski standardi u socijalnim pravima i očuvanju okoliša. No isto tako je i jasno da to ovisi i o Kanadi, koliko je sada spremna još pregovarati o sporazumu o čemu se pregovaralo već godinama.

Formalno, opći trgovinski sporazumi i na primjer odredbe o međusobnom ukidanju carina ili prepreka za nastup na tržištu posve su u nadležnosti tijela same Europske unije i to su joj sve članice - i njihove pokrajine prepustile sporazumom o priključenju EU-u. Nacionalnim parlamentima je prepušteno da raspravljaju o pitanjima koja zadiru u njihov suverenitet, na primjer kada je riječ o izvansudskim parnicama korporacija protiv mogućih odredbi nacionalnih vlada koje bi vodile smanjivanju njihove dobiti.