Zaboravite na tarot, na kristalne kugle, proroke i vračare. Zaboravite na grah, na talog u šalici kave. Ovo nema veze s tim. Budućnost se može 'osjetiti'. Ta izjava ima određenu težinu jer je izašla iz usta skupine znanstvenika sa Sveučilišta Cornell iz države New York. Njihov članak naziva „Feeling the Future" samo je maleni uvid u prvo ozbiljnije istraživanje o fenomenima koji se standardno smatraju paranormalnima. Članak će biti objavljen u popriličnom ozbiljnom časopisu za psihologiju Journal of Personality and Social Psychology.

Sjetiti ćete se fraza poput „Znao sam da će do toga doći" ili „Osjetio da će tako biti" i tako dalje. Znanost ih je dosada smatrala samo posljedicama sugestija. Međutim, Daryl Bem i njegovi kolege misle drugačije. I kako bi dokazali da su u pravu utrošili su osam godina tijekom kojih su prikupljali kritične podatke za potkrjepljivanje svojih teza. Kako stvari trenutno izgledaju, čini se da su uspjeli u svojim naumima. Članak izlazi za godinu dana i već sad je podignuo puno prašine u znanstvenim krugovima. Temeljni izraz kojim se psiholozi i ostali stručnjaci služe u referencama na neobjašnjive fenomene je takozvani 'psi faktor'. Bem u svojem članku objašnjava da se tim grčkim slovom označavaju „svi anomalijski procesi prijenosa energije i informacija a koji nemaju fizičko ili biološko objašnjenje".

Tu spadaju telepatija, psihokineza, predosjećaji, vidovitost i ostali paranormalni fenomeni.  Većina znanstvenog svijeta ne vjeruje u njih i tu prednjače psiholozi. No Bem je renomirani psiholog iako je ujedno i veliki ljubitelj paranormalnog pa njegov autoritet u spomenutom znanstvenom području nije moguće osporiti.

Kako bi uspio pokazati određenu vrstu povezanosti između događaja koji se tek trebaju odigrati i odluka koje donosimo u svakodnevnom životu, Bem je proučavao preko 1.000 studenata volontera podvrgavajući ih novim eksperimentima - njih ukupno devet. Novost je u tome što su se u obzir uzeli fenomeni koji su dobro poznati ali im se obrnuto logičko-temporalni slijed. Ukratko, ono što se obično interpretira kao uzrok određenog ponašanja, u eksperimentima je prikazano ili opisano tek nakon što se sam događaj zbio i potvrdio. Rezultati su pokazali da analizirani procesi funkcioniraju čak i ako uzrok postaje jasan i dolazi tek nakon određenog odabira - kao da su naši potezi i akcije plod nečega što se tek treba dogoditi.

Jedan od eksperimenata izgledao je ovako: u klasičnom scenariju prosječna osoba, nakon što je vidjela riječ na zaslonu, morala je ocijeniti u što kraćem vremenu je li određeni slikovni prikaz koji slijedi lijep i ugodan ili nije. Inače se pokazalo da ako riječ koja prethodi slici ima suprotno značenje od te slike, volonterima treba dulje vremena da daju svoje odgovore. Tada je Bem obrnuo eksperiment - sudionici su vidjeli sliku i zatim su morali dati svoju prosudbu prije nego bi se prikazala riječ. Zanimljivo, čak i tada kad je riječ imala suprotno značenje, sudionicima je trebalo više vremena da donesu prosudbu. Valja napomenuti da je i slike i riječi računalo biralo nasumično.  Dakle, uspješno je dokazano postojanje povezanosti između budućih događaja i naši odluka i poteza u sadašnjosti. Bem je na sličan način testirao privlačnost prema ugodnim stvarima, instinkt za izbjegavanje opasnosti, lakoću prisjećanja određenih riječi predmeta i tako dalje. u svim slučajevima potvrđena je retroaktivnost uzroka.

Bem nema dvojbi oko toga je li 'psi' stvarna pojava ili ne no kad ja u pitanju potreba za opravdavanjem tih fenomena, psiholog nastupa s rezervom. U članku piše da u znanosti empirijski podatci često postaju dostupnima kad sva objašnjenja još uopće nisu ni zamišljena. Drugim riječima, brojne teorije koje su se smatrale nemogućima kasnije su se pokazale itekako stvarnima i točnima. Što je još sve Bem zaključio otkrit ćemo unutar godine dana.