Postoji pravi razlog iza ovog vrlo uobičajenog straha, a on nadilazi priče o duhovima i strašne filmove koje ste gledali ili čuli za njih.

Posljedica određenih životnih događaja - strah od mraka traje kod mnogih ljudi u odrasloj dobi - otprilike 11% stanovništva SAD-a boji se mraka, rekao je klinički psiholog John Mayer. Neki odrasli mogu se bojati mraka kao rezultat negativnog iskustva koje im se zbilo noću, rekao je Lewis. Bilo da se radi o pljački, napadu ili nečem trećem, to bi iskustvo mogli povezati s noći i mrakom, dodala je. "Takve stvari mogu uzrokovati razvoj strahova", rekao je Lewis. Strah od mraka mogao bi čak biti sastavni dio posttraumatskog stresnog poremećaja povezanog s negativnim incidentom, a ako je to slučaj, dobra je ideja potražiti profesionalnu pomoć, kaže Martin.

Pripremljeni strah - "Strah od mraka nazvao bih pripremljenim strahom. To znači da smo spremni ili predisponirani razviti strahove od nekih stvari više od drugih. Ti pripremljeni strahovi proizlaze iz onoga što bi bilo opasno za naše prapovijesne pretke - stvari poput visina, paukova, zmija i mraka", rekao je psiholog Martin Antony. "Vjerojatno smo tijekom evolucije, kroz prirodnu selekciju, izgrađeni da razvijemo ovaj strah, a mrak bi bila jedna od onih situacija kojih bismo se lakše bojali", dodao je Antony.

Strah od nepoznatog - "Većina stvari zbog kojih se osjećamo nelagodno su stvari koje vidimo kao nepredvidive i izvan naše kontrole", rekao je psiholog. Kada je riječ o mraku, postoji neizvjesnost - "ne znamo što je tamo", dodao je. Kad god se suočimo s mračnom sobom ili mrklim noćnim nebom, mogu nam na pamet pasti slike iz strašnih filmova, a djeca mogu pomisliti na čudovišta. Netko tko se boji mraka "ne voli vrstu neizvjesnosti koju tama nosi sa sobom", primijetio je Antony.

Strah se može pretvoriti u nešto više - ključno je pratiti ovaj strah i primijetiti ometa li vaše normalne aktivnosti, rekao je Lewis. Kada strah ometa svakodnevni život ili utječe na odnose, važno je utvrditi potrebna li vam je stručna pomoć. To bi moglo uključivati ​​terapiju izloženosti, koja polako izlaže ljude njihovom strahu kako bi im pomogla da se naviknu na njega, ili kognitivno bihevioralnu terapiju, koja je "vrsta intervencije koja pomaže ljudima da se pozabave beskorisnim spoznajama, izbjegavanjem ponašanja i popratnim fiziološkim nevoljama", rekao je Lewis.

To je vrlo čest strah - prema kliničkoj psihologinji Krystal Lewis, strah od mraka vrlo je čest, a osobito među djecom. Tvrdi da se popriličan broj djece boji mraka, što je razvojno prikladno, no većina njih s vremenom ipak preraste taj strah.

Ono što je najvažnije - upoznajte svoj strah, tako ga se najlakše riješiti...