Dizajner Ottavio Missoni rodio se 1921. u Dubrovniku. Sin je Vittorija, pomorskog kapetana i Tereze Vidović plemenite. Missoni tvrtka postoji već 50 godina, no priča o Ottaviju i njegovoj supruzi Rositi počela je puno prije. Još dok je bio dječak Missoni je počeo pokazivati izniman osjećaj za lijepo, iako je sport bio njegova prva ljubav. Sa 16 godina bio je član državne talijanske reprezentacije u atletici, a s 18 svjetski prvak u trčanju na 400 metara. Drugi svjetski rat prekinuo je njegovu sportsku karijeru i pokazao mu, kako to danas zna reći, ‘okrutnu stranu svijeta’. Godine 1942. bio je zarobljen u Egiptu, gdje ostaje 4 godine. 1947 vraća se kući i uz pomoć prijatelja Giorgia Oberwergera osniva malu tvrtku koja proizvodi trenirke koje će talijanske momčadi nositi na Olimpijadi 1948. u Londonu.

Ne postoje samo boje, već i nijanse

Negdje u to vrijeme upoznaje tada deset godina mlađu Rositu s kojom počinje vezu. Svoju ljubav okrunili su brakom 1953. godine. Isti interesi rezultirali su potom zajedničkim biznisom. I tako već pedeset godina u njihovu  domu u Gallarateu nastaju razne modne, ali i dekorativne poslastice koje se prodaju u robnoj kući Rinascente u Milanu. U međuvremenu postaju roditelji sinova Vittorija, Luce i Angela. Godine 1958. prvi put se u izlozima robne kuće Rinascente pojavljuju na odjeći s printom etikete Missoni i od tada je uspon nezaustavljiv. Ottavio (Tai) i Rosita su za svoja pletiva upotrebljavali mašinu Rachel koja se dotad koristila samo za šalove. U Palazzo Pitti 1967. održava se prva revija Missoni. Maria Pezzi okarakterizirala je njihovu kolekciju kao jednu od najljepših u Europi. Diana Vreeland, direktorica Voguea Amerika rekla je: ‘Ne postoje samo boje, već i nijanse’.

Potaknuti velikim uspjehom u modi, supružnici odlučuju zaploviti vodama dizajna interijera. Tako 1983. počinje sa radom Missoni Casa. Riječ je o brandu koji se bavi dizajnom namještaja, posteljine, tepiha zavjesa i sličnih predmeta. U suradnji sa firmom T&J Vestor postižu ogroman uspjeh i na tom području. Bogati mozaik tkanina kojima su presvučeni naslonjači i ostali namještaj privlače sve veću pozornost i postižu međunarodnu slavu. Dizajnerica Rosita Missoni svakako je najzaslužnija  za promidžbu tog branda.

Šarolikost boja, mozaici koji krase tepihe, jastučiće, idejni su plod upravo njezine bogate mašte. Poznati su i Missoni naslonjači, primjerice naslonjač Daniela presvučen raznobojnom tkaninom. Prekrasni su i taburei koji su neizostavni dio svake njihove kolekcije namijenjene domu. I najnovija kolekcija (Missoni home 2008.) nastavlja u istom tonu. Utjelovljene i u najsitnijim detaljima, naglašene u uvećanim motivima, emocije koje možemo vidjeti i iskusiti oživljuju jastuke, pokrivače, ručnike, tepise, stolove, zidove, sjedalice, lampe i zavjese. Zastori su u prozračni i najčešće ne toliko obojeni , dok su pokrivači i jastuci napravljeni od čiste svile.

Duhovito poput crtića

Kauči i naslonjači su od sjajnog pamuka, i posebno su načinjeni tako da su prikladni i za vanjsku uporabu. Reljefni dizajn postignut je složenim završnim tehnikama. Prisutni su i inovativini detalji poput  lagane metalne presvlake na nehrđajućem čeliku ili, pak,  kristalne patine s izvezenim detaljima. Tkanine s cvijećem i gljivama izgledaju poput slikarskih paleta,  Duhovite poput crtića i izravne poput naturalističkih živih slika. Pune boje tvore brojne kontraste u kombinaciji s grimiznim, kremastim i zagasitim bojama te optičke efekte u dvije nijanse. Često oblaci i točke navaljuju na pruge i leptire koji bezbrižno lepršaju. Sve je baš poput dječje igre! Na jednobojnim podlogama oslikavaju se baršunasti reljefni motivi, umnogostručuju se otisnute sjene i kaleidoskopske simetrije, a izvezeni detalji se zgušnjavaju. 

Kuća je oduvijek bila jedna od strasti Rosite Missoni. Odabiri i stilovi života u pozadini su projekta koji je s godinama obogaćen raznim prijedlozima i inovativnim elementima. Njezina je ideja ‘kuća koja živi stalno se mijenja i nikada nije dovršena’. Njezini idejni koncept su: veseli, profinjeni predmeti te namještaj koji se lagano premješta s jednog mjesta na drugi, unutar ili izvan nekog prostora. Za Rositu, umjetnost je znati primati. ‘Važna je blagdanska, ugodna i skladna atmosfera, Namjestiti kuću za mene znači stvarati prostor, slobodno, neformalno, ugodno. Kuća mora biti na raspolaganju za susrete, obiteljske aktivnosti, iznenadan dolazak gostiju i poznanika. Tkanine, tepisi i jastučići su poput puzzla, prekriveni šarenilom oblika i geometrijskih linija’, kaže Rosita dodajući da je dizajn interijera poput mode, spoj osobnosti i vlastitih želja koje se očituju u izboru detalja.