Eskalacija u Jeruzalemu je dostigla točku koja svima mora dati do znanja: sukob između Izraelaca i Palestinaca ne smije trajati niti jedan dan duže s ovakvim nasiljem. To vrijedi za sve strane. Napad upravo na jednu sinagogu osim toga budi strah da bi politički i teritorijalni problemi mogli postati nerješivi, ukoliko se sada pokrene jedan religijski sukob.

Ubojstva u sinagogi u jeruzalemskoj četvrti Har Nof su brutalni i besmisleni. Palestinske grupe poput Hamasa su pokušale glorificirati atentat kao borbu protiv izraelske okupacije. To je nemoguće! Ubojstvo nije ljudsko ponašanje, kaže ministar vanjskih poslova SAD-a John Kerry i ima pravo.

Obje strane pozivaju na osvetu

Izjave o opravdanju su samo dokaz za to kako brutalan i neljudski je u međuvremenu postao sukob na Bliskom istoku. Pozivi za osvetom i kolektivnom kaznom nada Palestincima od strane desnih židovskih Izraelaca su daljnji dokaz.

Te optužbe čak nisu ni prema izraelskoj procjeni u skladu sa stvarnošću. Šef izraelske tajne službe, Shin Bet, upozorava na oprez. Predsjednik Abas ne poziva na teror, kaže on i time taj obavještajac proturječi svom političkom vodstvu. Palestinski predsjednik je napad u Jeruzalemu osudio. U jednoj drugoj izjavi se generalno izjasnio protiv ubijanja civila - tko god da to učinio.Ništa od toga ne može smiriti trenutačnu situaciju. Najveću odgovornost u ovoj užarenoj atmosferi snosi politika. Ali ona zakazuje. Izraelski šef vlade Netanjahu za napad smatra odgovornim palestinskog predsjednika Abasa. Netanjahu navodi da Abas huška protiv Izraela te da je pozvao na Dan gnjeva i time ohrabrio atentatore. Ministar gospodarstva Bennet je Abasa čak nazvao jednim od najvećih palestinskih terorista. To je unutarnjopolitička borba za desni tabor - ništa više od toga.

Ali i Abas mora podnijeti pitanje je li poziv za obranu Al-Akša džamije po svaku cijenu mogao smiriti situaciju. Je li se predsjednik doista zabrinuo da bi izraelska tvrdolinijska vlada mogla ponovno podijeliti tu svetinju? Ili je Abas izraelskog šefa vlade Netanjahua htio vidjeti kako na koljenima puže u Amman u Jordanu?

I Netanyahu i Abbas su pod pritiskom

Na obje strane se čini da unutarnjopolitički pritisak određuje svakodnevni posao. Za više od toga nije ni dostatna politička snaga. Izraelski šef vlade Netanjahu je srušio sve izgrađene mostove - prema Palestincima i saveznicima. Nema niti jedne političke mogućnosti gdje bi se ponovno mogli pokrenuti razgovori. Iako se američki ministar vanjskih poslova Kerry tako jako nada suprotnom. A palestinski predsjednik se bori za to da u Pojasu Gaze preuzme kontrolu od dominirajućeg Hamasa. Prije nego što mlade, vjerojatno još radikalnije, snage posegnu za njegovom moći.

Izraelci i Palestinci u biti imaju zajednički interes: život u sigurnosti. Ali taj cilj obje strane mogu dostići samo zajednički - putem nagodbe. Ali trenutačno je put usmjeren u potpuno drugom smjeru. Samo politika još može zaustaviti daljnje nazadovanje.