U Europi je smrtna kazna gotovo iskorijenjena. Samo se jedna zemlja na Starom kontinentu čvrsto drži ove zastarjele i okrutne metode kažnjavanja - Bjelorusija. I britanski glazbenik Sting (60) zauzima se za ukidanje smrtne kazne u Bjelorusiji. Prošlog je tjedna tako u bjeloruskom glavnom gradu Minsku objavio video u kojem građane poziva da potpišu peticiju protiv smaknuća u svojoj zemlji.

Zadnja smrtna kazna izvršena je u ožujku. Bila je to prva nakon pauze od skoro dvije godine. Unatoč međunarodnim prosvjedima, prema podacima organizacija za zaštitu ljud skih prava, pogubljena su dvojica osuđenih ubojica. Pravosuđe o provedbi smrtnih kazni obitelji obavještava uglavnom naknadno, pa je tako bilo i u zadnja dva slučaja. Ne postoji naime zakon koji obvezuje na obavještavanje obitelji o tome kada je kazna izvršena te gdje je pogubljeni pokopan.

Ništa se ne zna

Prema službenim bjeloruskim podacima zadnja su smaknuća provedena 2008. Tada je pet osoba osuđeno na smrt, četvero ih je pogubljeno. Točan broj provedenih smrtnih kazni je nepoznat, jer dužnosnici ne objavljuju nikakve podatke o tome. Amnesty International polazi od toga da je od 1991. pogubljeno oko 400 osoba. Hicem u potiljak.

Na kritike međunarodne zajednice vlada u Minsku odgovara da je 1996. u zemlji održan referendum prema kojem se 80 posto građana izjasnilo za smrtnu kaznu. Uz to, državni se dužnosnici pozivaju na ankete koje provode državne službe, a prema kojima je samo četiri posto građana za ukidanje smrtne kazne. Borac za ljudska prava Ales Belazkij te brojke smatra lažnim: "U načelu je javnost, kad se o tom pitanju radi, podijeljena u dvije velike skupine. No stajalište države je tu potpuno jasno. Iako se o tom problemu više puta raspravljalo u međunarodnim organizacijama, država se uvijek poziva na referendum proveden sredinom devedesetih i potpuno isključuje mogućnost promjene tadašnje odluke."

Korak po korak

Prema anketi koju je u ožujku proveo neovisni bjeloruski institut NOVAK, danas ukidanje smrtne kazne podržava 39 posto građana; 48 posto ih je za, a 13 se ne želi izjasniti.

No rezultati anketa ni u kom se slučaju ne mogu koristiti kao argumenti kada se raspravlja o smrtnoj kazni, smatra Andrea Hubner iz organizacije Amnesty International: "Odluka o tome hoće li država ubijati ljude ili ne ne može se temeljiti na ispitivanju javnog mnijenja, jer političari na to mnijenje utječu i mogu ih isto tako uvjeriti i da smrtna kazna nije pravo rješenje. Ljude možete uvjeriti da smrtna kazna nije dobra i da je dapače, u borbi protiv kriminala nedjelotvorna."

Moratorij koji bi vodio prema ukidanju smrtne kazne mogao bi biti prvi korak. No za to do sad vodstvo u Minsku nije pokazalo nikakvu volju. Ipak, u međuvremenu je kao alternativna kazna uveden doživotni zatvor. Borci za ljudska prava to vide kao mali napredak i računaju na to da bi se tako ipak mogao smanjiti broj izvršenih smrtnih kazni. Istovremeno ih ohrabruje i vijest da se od nekog vremena u bjeloruskom parlamentu pitanjima smrtne kazne bavi jedan odbor.

No Andrea Huber iz Amnesty Internationala upozorava: "To je pomalo bolesno. S jedne strane imate pozitivne znakove, pa je tako imenovan parlamentarni odbor, a zabilježen je pozitivan odjek što se tiče napora oko uvođenja moratorija. S druge strane, kad se radi o presudama, tu je zamijećena jedna vrlo, vrlo negativna i uznemirujuća tendencija."

Prema podacima boraca za ljudska prava u Bjelorusiji, baš je nedavno Vrhovni sud potvrdio smrtnu presudu dvojici osuđenika. Kazne mogu biti izvedene u bilo koje doba - a možda već i jesu izvršene. U jednom drugom slučaju odvjetnici se upravo bore kako bi osporili presudu jednom osuđeniku na smrt. Molbe za pomilovanje kod predsjednika nemaju gotovo nikakvog izgleda. U svojoj 16 godina dugoj karijeri vladara Aleksandar Lukašenko je potpisao tek jedno jedino pomilovanje.

Izvor: Deutsche Welle