Oni koji ne čitaju ovaj članak na radnom mjestu, vjerojatno upravo koriste svoje slobodno vrijeme. Svakodnevni stres se može zaboraviti kroz susrete s prijateljima, gledanje filmova, čitanjem, čovjek se može „isključiti". Bar teoretski. Jer, ponekad se oglasi službeni mobitel. Stigla je poruka od šefa, ili mušterija zove, ili se najavljuje važan sastanak. U takvim trenucima, slobodnom vremenu je odzvonilo: knjiga se odlaže na stranu, razgovor se prekida, čovjek se vraća u poslovnu svakodnevicu - od koje se upravo htio odmoriti.

Čak i kada nema poziva, mnogi se na kraju dana ne mogu opustiti jer znaju da je poziv moguć. „Stalna dostupnost je čimbenik stresa koji prati digitalizaciju svakodnevice", kaže liječnik Mazda Adli za DW. „To može biti i relevantan faktor obolijevanja".

U Španjolskoj je socijalistička oporba zato zatražila da se zakonom utvrdi pravo na neprikosnovenost slobodnog vremena. Prema nacrtu zakona koji predlaže, službenici moraju imati pravo da izvan radnog vremena budu nedostupni telefonski ili putem elektronske pošte.

U Njemačkoj je takav zakon suvišan

U Francuskoj je sličan zakon donijet u siječnju. On važi za sva poduzeća s više od 50 zaposlenih i treba „jamčiti poštovanje slobodnog vremena i godišnjeg odmora kao i privatnog i obiteljskog života" - kako to piše u tekstu zakona. Upravo to je i bio povod za aktualnu raspravu u Španjolskoj. „Španjolska ne smije kasniti za takvim europskim inicijativama", opominje glasnogovornik oporbene stranke PSOE Oscar Galeano.

A Njemačka? 2011. i 2012. su mnoga poduzeća utvrdila vlastiti kodeks s ciljem da se smanji stres zaposlenih. Tako proizvođač automobila Volkswagen pola sata nakon završetka radnog vremena više ne prosljeđuje elektronsku poštu na mobitele zaposlenih. Doduše, ima i firmi koje to ne žele uvesti - tako da su zaposleni u tom pogledu praktično ovisni od dobre volje uprave.

Wolfgang Spitta, specijalist za fenomen za „burn-out-a", kritički gleda na način na koji su vodstva pojedinih firmi uvela „poštedu" od radnih obaveza u slobodno vrijeme. Jer, taj kodeks obično važi samo za određenu grupu - ne za sve zaposlene u poduzeću. „U njemačkom Telekomu, na primjer, ona se odnosi samo na zaposlene po kolektivnom ugovoru - od ostalih se očekuje da budu dostupni i vikendom", kaže Spitta.

On sumnja da će nove zakonske odredbe poboljšati situaciju zaposlenih. Iskustvo s pacijentima ga je naučilo da stalna dostupnost sama po sebi ne vodi u preopterećenost. „Čujem ljude koji kažu: u ponedjeljak će me na radnom mjestu dočekati 40 e-mailova koji moraju da biti obrađeni do podne. Oni ih radije obrađuju tijekom vikenda", kaže Spitta, koji smatra da poduzeća ionako moraju bolje rasporediti radne obveze svojih zaposlenih.

Kazne za poslodavce - nisu predviđene

U Njemačkoj bi, gledano s aspekta radnog prava, zakon o nedostupnosti izvan radnog vremena bio - suvišan. Jer, teoretski, nitko nije u obvezi da radi duže nego što je predviđeno ugovorom. Problem je u tome što svi ne koriste to pravo, kaže odvjetnik iz Bonna Johannes Klassen: „Većina zaposlenih je u strahu da će dobiti otkaz ako uvečer više ne budu dostupni", kaže za DW ovaj stručnjak za radno pravo.

Klassen naglašava kako zaposleni imaju pravne mogućnosti da se brane, pa i od otkaza. Ali, mnogo zaposlenih uopće ne želi da to toga dođe. Wolfgang Spitta prenosi da zaposleni često nemaju dovoljno samopouzdanja s kojim bi pred šefom branili svoja prava. „Potrebna je ogromna snaga za pojedinačno suprotstavljanje", kaže.

Slično misle i kritičari novog zakona u Francuskoj - dokle god se pojedinac mora izboriti za svoja prava sudskim putem, neće biti masovne zaštite. A Opći savez sindikata Francuske smatra i da je nekorektno to što zakonom nisu predviđene nikakve posljedice za poslodavce koji prekrše pravo zaposlenih na nedostupnost u slobodnom vremenu."