Biblioterapija je idealna alternativa Prozacu i psihoterapeutima. Uvlačenje pod tuđu kožu i ulazak u tuđe cipele mogu vam pomoći da izdržite grubu svakodnevnicu. A ujedno je i puno jeftinije od ležanja na kauču...

„Želimo pobuditi maštu ljudi i pokazati im da postoje svjetovi i pored onih njihovih. Čitanje izaziva empatiju prema ljudima s kojima nemate nikakve veze, koji su iz različitih kultura, religija pa čak i prema onima koji su počinili strahote", kaže Ella Berthoud, su-voditeljica tretmana Biblioterapije u sklopu Životne škole (engl. The School of Life) iz Londona, specifične vrste tretmana koja je puno blaža od klasičnog propisivanja Prozaca i koja se temelji na čitanju knjiga umjesto na uzimanju lijekova.

Berthoud želi da čitanje smatramo utočištem u koje možemo pobjeći od grubosti svakodnevice, ali i oblikom terapije za ljude s „ozbiljnim, ali ne jako ozbiljnim" problemima.

Ideja da se određenim osobama propisuje čitanje određenih knjiga kako bi zaliječili tugu nastala je iz Elline teorije da, ako vam, na primjer, majka pobjegne s vašim učiteljem, ili vam teta umire od raka, vi trebate čitati knjige koje će vam podići raspoloženje, pomoći vam da se isključite iz stvarnosti ili pak da se uz njima pronađete - sve s ciljem da se suočite sa šokom na način koji je drugačiji od tradicionalne psihoterapije i gutanja tableta.

„Razgovarali smo o biblioterapiji kao obliku usluge koji bi ljudi mogli iskoristiti u slučaju da imaju ne baš pretjerano ozbiljan problem, te da im je potrebna pomoć u preživljavanju neugodnog svakodnevnog života", kazala je Berthoud. Njeni klijenti najčešće su svježe razvedeni muškarci i žene, ljudi koji traže ljubav ili nekoga oplakuju. Čitanje djela fikcije (i povremeno auto/biografskih djela) postaje alternativa terapiji i lijekovima. Pojedini recepti mogu uključivati osam knjiga odjednom; oni se šalju pacijentima nakon ispunjavanja kratkog upitnika i telefonskog razgovora.  Upitnik sadrži pitanja o detaljima iz osobnog života kako bi se odredilo njihovo trenutno životno stanje (samci, u braku, karijera, dob. itd.), te da se utvrdi koje autore najviše vole, koje najviše mrze i koje su to knjige koje su čitali kao djeca ili tinejdžeri. Berthoud i njen tim suradnika zatim mozgaju i raspravljaju o najboljim receptima za svakog pojedinog klijenta pacijenta ovisno o njegovim individualnim potrebama uz objašnjenje zašto je određena knjiga dobra za njega.

Biblioterapija uzima u obzir svačije potrebe i situaciju u kojoj se svatko nalazi. „Većinu vremena ljudi nam dolaze tražeći nešto nepovezano sa stvarnim životom, što će ih natjerati da se smiju na glas ili da sanjare. Traže bijeg o svega, knjigu koja će ih odvesti u neku ludu avanturu sa svakom okrenutom stranicom", objašnjava Berthoud. Možda nije dubokoumna, ali je dobra terapija, jasno dizajnirana za svakog pojedinca. Sljedećeg puta zato dobro promislite prije nego što budete sudili knjigu po koricama.

Nastavite čitati Metro jer uskoro ćemo vam predložiti nekoliko knjiga koje mogu biti dio odgovarajućeg biblioterapijskog recepta za vas.