Silvio Berlusconi, koji je u subotu navečer podnio ostavku, bio je talijanski premijer s najduljim stažom na funkciji poslije Drugog svjetskog rata i još uvijek je jedan od najbogatijih ljudi u zemlji, piše BBC, javlja Hina.

Nakon tri premijerska mandata, posljednji Berlusonijev potez kao predsjednika vlade bio je podnošenje ostavke predsjedniku države Giorgiju Napolitanu, koju je ovaj očekivao i bespogovorno prihvatio. Deseci tisuća ljudi na ulicama Rima proslavili su završetak 17-godišnje Berlusconijeve dominacije talijanskom politikom.

Po magazinu Forbesu, bogatstvo 75-godišnjeg Berlusconija i njegove obitelji iznosi devet milijarda dolara. Njegovo poslovno carstvo koje se prostiralo na medije, osiguravateljske kuće, građevinu i prehrambenu industriju, bio je dovoljan dokaz mnogim Talijanima da ima i sposobnost voditi zemlju.

Međutim, otkako je ponovo preuzeo vlast 2008. godine, talijanska ekonomija je padala, dugovi su rasli, a sporost Berlusconijeve vlade u provedbi mjera spasa i njegovi privatni seksualni i ostali skandali, koštali su ga većine u parlamentu. Nakon što je pobijedio u pedesetak glasovanja o povjerenju, većinu je nepovratno izgubio 8. studenoga i obećao ostavku nakon usvajanja protukriznih mjera u parlamentu.

Rođen 29. rujna 1936. godine, Berlusconi je počeo karijeru prodajući usisavače i izgradio je reputaciju dobrog pjevača u noćnim klubovima na kruzerima. Diplomirao je pravo 1961. i zatim osnovao građevinsku tvrtku Edilnord. Deset godina kasnije pokrenuo je u Milanu lokalnu kablovsku televiziju Telemilano, koja će s vremenom izrasti u najveće talijansko medijsko carstvo Mediaset. Njegova ogromna kompanija Fininvest danas kontrolira Mediaset, najveću talijansku izdavačku kuću Mondadori, dnevnik Il Giornale, nogometni klub AC Milan i desetke manjih poduzeća.

Godine 1993. osnovao je vlasitu političku stranku, Forza Italia, (Naprijed Italijo), nazvanu po navijačkom pokliku. Već godinu kasnije bio je premijer, sklopivši koaliciju s postfašističkim Nacionalnim savezom i regionalnom Sjevernom ligom. Međutim, rivalitet između koalicijskih čelnika i optužbe protiv Berlusconija za korupciju doveli su do pada vlade samo sedam mjeseci kasnije.

Sljedeće izbore izgubio je od Romana Prodija, ali se 2001. ponovo vratio na vlast, opet u koaliciji sa svojim starim partnerima. Nakon što je odradio puni premijerski mandat, kao prvi predsjednik vlade kojem je to uspjelo nakon rata, ponovo 2006. gubi izbore od Prodija. Treći je put u premijersku fotelju zasjeo 2008. godine.

Često se želio da je žrtva ljevičarskog talijanskog pravosuđa. Bio je optužen za korupciju, pronevjeru, neplaćanje poreza i pokušaje podmićivanja pravosudnih vlasti. Prije je dvije godine izjavio da je u 20 godina imao 106 sudskih procesa i da se na sudu pojavio oko 2,5 tisuće puta. Pravni troškovi bili su mu, po vlastitoj procjeni, 200 milijuna eura.

Berlusconijeve političke i pravosudne bitke pratila su brojna izvješća o njegovu lascivnu privatnom životu, koja su kulminirale optužbama za plaćanje seksualnih usluga maloljetnoj prostitutki Karimi "Ruby" El Mahroug. Suđenje za to mu je u tijeku. U istom slučaju optužen je i za zloporabu ovlasti jer je tu djevojku pokušao izbaviti iz pritvora. Usput su na vidjelo izašle i pojedinosti o njegovim raskalašenim "bunga bunga" zabavama s mladim djevojkama u vili na Sardiniji i privatnoj rezidenciji u Rimu.

Poznatog i po nizu netaktičnih izjava i gafova, Berlusconija je 2009. napao jedan nezadovoljnik na ulicama Milana i udario ga u glavu, ali ga nije teže ozlijedio.

Od trijumfalnog ulaska u politiku prije 17 godina Silvio Berlusconi za Talijane je bio utjelovljenje uspjeha, moći i novca, no karijeru je završio rekordnom nepopularnošću i od objekta divljenja pretvorio se u predmet ismijavanja. Negdašnji glavni junak talijanske priče o uspjehu u odlazi stoga u političku povijest kao žrtva gospodarske krize i vlastitih demona, a na politički 'show' nazvan "berlusconizam" pala je posljednja zavjesa.