Analiza poziva američkom centru za trovanja pokazuje da se bebe nekad uspiju čak i same domoći opasnih tvari poput lijekova te da često njihovi roditelji i skrbnici daju pogrešne lijekove ili pogrešnu dozu pravog lijeka.

"Pedijatri nerijetko, tek kad su bebe starije od šest mjeseci, počnu s edukacijom o opasnostima trovanja jer se uobičajeno misli samo na ono što beba unosi guranjem tvari ili predmeta u usta", kaže voditelj istraživanja A. Min Kang s medicinskog fakulteta sveučilišta Banner u Phoenixu.

Znanstvenici su proučili podatke u nacionalnoj bazi prijavljenih trovanja o pozivima koji su se ticali izlaganja beba mlađih od šest mjeseci između 2004. i 2013. U tom razdoblju zabilježeno je 270000 slučajeva izloženosti beba opasnim tvarima i tijekom tog 10-godišnjeg razdoblja u gotovo svim slučajevima radilo se o nenamjernom izlaganju.

U polovici slučajeva radilo se o tome da je beba istraživala ili konzumirala opasnu tvar. Gotovo 38% poziva bilo je zbog pogreški u davanju lijeka - u najvećem broju slučajeva radilo se o pogrešnoj dozi dobrog lijeka, davanju lijeka dva puta ili preranom davanju sljedeće doze, ali i o davanju pogrešnog lijeka ili pogrešnim putem.

Gotovo svi slučajevi dogodili su se u kući i uglavnom su uključivali samo jednu tvar, obično tekućinu, prema rezultatima objavljenima u časopisu Pediatrics.

"U mnogo slučajeva radilo se o kremama ili sapunima koje beba dohvati dok joj se mijenjaju pelene ili ju se kupa", kazao je Kang. "Općenito to nisu opasni slučajevi izlaganja."

No česti su i slučajevi s lijekovima za kašalj i prehladu, antibiotika ili antihistaminika, upozoravaju stručnjaci.

Američka agencija za lijekove 2008. objavila je kako se djeci mlađoj od dvije godine ne preporučuju lijekovi za kašalj ili prehladu jer se nije pokazalo da djeluju.

Bebe do lijekova mogu primjerice doći kad im odrasli daju bočice da mašu njima kao sa zvečkama ili kad starije dijete pronađe lijek pa da bebi ili pak roditelji znaju pomiješati doze izražene u mililitrima i žličicama pa daju preveliku dozu.