Dječji razvoj u velikoj mjeri oblikuju iskustva, a u današnje doba ta iskustva uvelike uključuju tehnologiju koja je djeci poznata od najmlađih dana.

2011.godine 10% djece manje od 2 godine već je koristila tablet, pametni telefon ili nešto slično. 2013. postotak je skočio na 38%. Danas su te brojke zasigurno puno veće.

Ljudski mozak konstantno se prilagođava okolini, a dječji mozgovi tim su promjenama podložniji od mozgova odraslih ljudi. No mogu li se promjene koje izaziva pretjerano korištenje tehnologije zamijetiti i jesu li one stalne? Na to utječe vrsta tehnologije, sadržaj koji se prati i vrijeme provedeno u njezinom korištenju.

Primjerice, pokazalo se da djeca koja slušaju Mozarta imaju bolje rezultate na IQ testovima, stvaraju uspješnu karijeru u prodaju ili postaju izvrsni kompozitori. Ipak, detaljnijom analizom pokazalo se da ovakvo djelovanje nema samo klasična glazba, već svako iskustvo koje rezultira podizanjem uzbuđenja i raspoloženja - dvije promjene koje nisu trajne.

Unatoč tome što su prevedene brojne studije o utjecaju tehnologije na djecu, nema ih puno koje taj utjecaj proučavaju na djeci mlađoj od 2 godine. Najveća od provedenih studija pokazala je gledanje televizije bez prisutnosti odrasle osobe ime negativan utjecaj na razumijevanje jezika kod djece između 8 i 16 mjeseci starosti. Ali gledanje televizije s roditeljima nema takav utjecaj. To ukazuje na to da na povezanost između televizije i jezika utječe manjak interakcije između roditelja i djeteta, a televizija nije ta koja sama po sebi loše utječe na djecu.

Televiziju se povezuje i s lošom kvalitetom sna i kasnijim odlascima na spavanje i supresijom hormona menatonina. Drugi vjeruju da je najveći problem u sadržaju koji se prikazuje. Neke studije sugeriraju da djeca mlađa od dvije godine više nauče u interakciji s osobom, nego iz edukacijskog televizijskog programa.

Moguće je da razgovor stimulira drugu vrstu neurona od pasivnog slušanja. To se može vidjeti na primjeru četveromjesečnih beba koje će većinom reagirati na osobu čije ponašanje sliči njihovom, jer na taj način ono što same rade prepoznaju u vanjskom svijetu.
Kada se radi o jeziku, treba upamtiti da se on najbolje uči u aktivnoj interakciji s drugim ljudskim bićem. Tehnologija u današnje doba ograničava ljudsku interakciju više nego ikad prije, a posljedice toga mogu se zamijetiti na djeci i njihovom kognitivno i motoričkom razvoju.