Milan Bandić po šesti je put pobijedio na izborima za gradonačelnika Zagreba. U drugome krugu izbora 4. lipnja 2017.g. dobio je 51,79 posto glasova ukupne brojke birača koji su glasovali odnosno natpolovičnu većinu, što je u binarnim izborima logično i očekivano. No, u izvješćima u medijima javnog informiranja rijetko je gdje navedena i apsolutna brojka glasova birača koju je dobio, a uopće nigdje nije objavljeno koliko ta brojka dobivenih glasova iznosi kao relativni udio tj. postotak od ukupne brojke birača upisanih u popis birača u Gradu Zagrebu a koji se naziva i biračko tijelo.

Tako će u pamćenju i sjećanju građana te i u javnosti ostati samo podatak o postotku glasova tj. natpolovičnoj većini koju je M. Bandić dobio u odnosu na protukandidatkinju Anku Mrak-Taritaš. A to je pogodna osnovica da se vremenskim odmakom od izbora počne stvarati politikantski mit o još jednoj „velikoj, uvjerljivoj i nadmoćnoj" izbornoj pobjedi Milana Bandića!

Pa je i zbog toga potrebno analizirati rezultate izbora, tako da se kvantificirani valjani i relevantni izborni pokazatelji međusobno usporede i na temelju toga donesu odgovarajući zaključci i njihova tumačenja. I to ne samo o apsolutnoj i relativnoj brojki dobivenih glasova i međusobnom omjeru između kandidata, nego i o relativnoj brojki odnosno postotku dobivenih glasova u odnosu na ukupnu brojku upisanih birača odnosno biračko tijelo. Posljednje je potrebno i zbog toga jer je mjerilo odnosno pokazatelj iznimno značajne i važne demokratske političke kategorije a to je legitimitet, odnosno politička potpora koje pojedinac ima u biračkome tijelu i što se uz nešto slobode može interpretirati i kao približan pokazatelj političke potpore gotovo u cijelome društvu.

REZULTATI DRUGOG KRUGA IZBORA

U drugome krugu izbora 4. lipnja 2017.g. kandidat M. Bandić dobio je 147.680 ili 51,79 posto glasova ukupne brojke birača koji su glasovali (45.852 glasova ili 31,o4 posto više nego u prvome krugu), a kandidatkinja Anka Mrak-Taritaš dobila je 131.373 ili 46,07 posto ukupne brojke birača koji su glasovali (50.608 glasova ili 38,52 posto više nego u prvome krugu). Ukupno je glasovalo 285.067 ili samo 41,13 posto biračkoga tijela, što je 44.197 birača ili 13,42 posto manje nego u prvome krugu. U popis birača u Gradu Zagrebu u drugome krugu izbora bilo je upisano 692.144 birača, a kako je M. Bandić dobio 147.680 glasova birača to je relativni udio od 21,33 posto u biračkome tijelu (vidi tablicu 1)!

Tablica 1
Brojka i postotak glasova od ukupne brojke birača koji su glasovali i ukupne brojke upisanih birača u drugome krugu

U daljnjoj komparativnoj kvantitativnoj analizi dolazi se do spoznaje da je za M. Bandića glasovalo samo nešto više od jedne petine (1/5) biračkoga tijela, odnosno da je za njega glasovao tek svaki peti punoljetni građanin Zagreba koji je upisan u popis birača. Ujedno to znači da na jednoga birača koji je glasovao za M. Bandića, dolaze četiri građanina s biračkim pravom koji aktivno i izravno ili pasivno i neizravno nisu glasovali za M. Bandića. Samo 147.680 birača glasovalo je za M. Bandića, a 544.464 od upisanih građana u popis birača aktivno i izravno ili pasivno i neizravno nisu glasovali za M. Bandića te on nije njihov izbor za gradonačelnika niti ima njihovu političku potporu odnosno legitimitet! Koliko je to minorna politička potpora odnosno demokratski deficit M. Bandića, može se pokušati prikazati jer je samo djelomično komplementarna usporedbom s parlamentarnom procedurom donošenja zakona od posebnog društvenog interesa tzv. organskih ili sistemskih zakona.

Za donošenje tih zakona potrebna je kvalificirana većina ukupnog broja zastupnika, i ona može iznositi 50 posto plus 1 glas (apsolutna većina), ili i više tj. 67 posto plus 1 glas (dvotrećinska većina) ukupnog broja zastupnika u predstavničkome tijelu. A M. Bandić je dobio samo 21,33 posto odnosno tek nešto više od jedne petine (1/5) glasova biračkoga tijela! No, unatoč tom ponižavajućem demokratskom deficitu odnosno na izborima izravno ili neizravno iskazanom nepovjerenju gotovo 80 posto ili tek nešto manje od četiri petine (4/5) biračkoga tijela, i taj i takav izborni pobjednik ipak može obnašati dužnost u izvršnoj vlasti na koju je izabran!

Ali kako? Doslovno demokratski, i samo demokratski; što znači bez voluntarizma, manipulacija, „kupovanja" zastupnika da kršeći političku volju birača i zakon prijeđu ili kolaboriraju s njegovom strankom u skupštini, kao i bez korupcije utjecajem, neracionalnog trošenja javnog novca te zaobilaženja javnog i zajedničkog dobra u korist interesnih grupa i klijentelističko-nepotističke mreže koja je poput paukove zapretala kreativne i humanističke potencijale Zagreba. A kao što je to javnosti dobro poznato, u prethodnim gradonačelničkim mandatima bilo je štošta od prethodno navedenog pa i više od toga, tako da to ne daje temelj za realnu nadu da se to možda ne će ponoviti i u predstojećem mandatu.

ZASTUPNICI IMAJU LEGITIMITET ZA NADZOR IZVRŠNE VLASTI

No, upravo za to i postoji predstavničko tijelo odnosno skupština i zastupnici te odgovarajuća legislativa, a zastupnici imaju legitimitet i obvezu prema biračima te pravnoj državi i standardima demokratskog političkog poretka; da aktivnim djelovanjem u skupštini korigiraju gradonačelnika u provođenju izvršne vlasti, te ako i kada se za to ukaže potreba da ga spriječe u nedemokratskim i suspektno legalnim postupcima.

A u toj demokratskoj misiji i skupštinskoj praksi mogu biti apsolutno učinkoviti, jer je na izborima za Gradsku skupštinu Grada Zagreba 21. svibnja 2017.g. „Milan Bandić 365 - Stranka rada i solidarnosti" dobila 74.467 ili 23,03 posto glasova ukupne brojke birača koji su glasovali, odnosno 10,75 posto biračkoga tijela i osvojila 14 od ukupno 51 zastupničkog mandata a što je nešto više od jedne četvrtine (1/4) ili 27,45 posto (vidi tablicu 2).

Tablica 2
Brojka dobivenih glasova i osvojenih mandata „Milan Bandić 365 - Stranka rada i solidarnosti" na lokalnim izborima 21. svibnja 2017. godine      

Završetkom izbornog procesa ne prestaje ("predizborno obećanje, ludom radovanje") nego tek stvarno počinje obveza izvršne vlasti prema biračima da kontinuirano postupa demokratski te promiče javni interes i opće dobro, a u tome je moraju kontrolirati, usmjeravati i korigirati upravo zastupnici u predstavničkom tijelu. Poznavajući dosadašnju praksu obnašanja izvršne vlasti M. Bandića, utemeljeno se može pretpostaviti da im to ne će biti baš lak zadatak.

No, u tome moraju biti uporni, pa i sjetiti se te djelomično i identificirati sa časnim značajevima i primjerima iz povijesti. Istina, predstavničko tijelo u demokratskoj državi nije bojišnica a da bi mu mogla i smjela biti primjerena ratnička retorika. No, u značenjskoj sastavnici glasovite izreke Marka Porcija Katona St. koja izražava upornost i posvećenost u ostvarenju konkretnog cilja Ceterum censeo Karthaginam esse delendam, mogu se naći obrazac i motivacija za demokratsko djelovanje zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, koji stalno moraju sebi i gradonačelniku ponavljati: „ Uvjereni smo da zakonodavna i izvršna vlast mogu i moraju djelovati legalno i demokratski, na korist i promicanje javnog i društvenog interesa te općeg i zajedničkog dobra"!

I ne samo to, nego uvijek ako i kada gradonačelnik Milan Bandić pokuša manifestirati društveno devijantno ponašanje i provoditi antidemokratsku praksu, moraju ga otvoreno i jasno podsjetit na političku činjenicu proizašlu iz izbornog procesa da on ima veliki i trajan demokratski deficit odnosno invalidni legitimitet; štoviše bijedan, ponižavajući i burleskan legitimitet odnosno političku potporu samo 147.680 ili 21,33 posto bračkoga tijela odnosno svih punoljetnih građana Grada Zagreba koji su upisani u popis birača.

A taj i takav moglo bi ga se gotovo nazvati mikro-legitimitet, dostatan je gradonačelniku samo i jedino za demokratsko ponašanje i obnašanje izvršne vlasti te demokratsko upravljanje Gradom Zagrebom!