Milan Bandić i nadalje izbjegava i odbija bilo kakvo sučeljavanje sa svojim konkurentom u drugom krugu izbora, iako se Ostojić i dalje nada da bi se mogao naći oči u oči s Bandićem pred kamerama i mikrofonima.

Tako nešto neće se dogoditi, ne zato što je Bandić bahat, nego zato što je kukavica. Izvlači se floskulama da se sučeljava svaki dan s građanima Grada Zagreba, što je notorna laž jer znamo kako su prošle njegove tribine na kojima su se počela postavljati pitanja - prvo su ih osiguravali zaštitari, a zatim su se prestale organizirati.

Čega je Bandića strah, pitanje je na koje može biti više odgovora. Za početak, Bandić nije navikao na dijalog kao oblik komunikacije. To mu je potpuno strano, on se dobro osjeća jedino u monologu, kad baca svoje floskule jednu za drugom, pa imamo red Boga, red građana, red delanja i red majke Blagice. I to je to.

Drugi mogući razlog je, naravno, nemogućnost odgovaranja na pitanja. Bilo koje konkretno pitanje koje traži konkretan odgovor Bandića može jedino utjerati u depresiju, jer stvarni odgovor nije za javnost.

Treći, najvjerojatniji razlog, je na tragu Milanovićeve izjave - Bandić nije u stanju koherentno komunicirati, što je vidljivo već godinama. Pažnju na temi Milan Bandić može držati maksimalno do kraja prve prosto proširene rečenice koju izgovori, a zatim se gubi u bogovima, delanju i građanima.

Stoga, ako Ostojić želi sučeljavanje s Bandićem, ne bi mu smjelo biti ispod časti ganjati ga cijeli dan po gradu i pojavljivati se na istim mjestima, prići mu i ispaliti arsenal pitanja. Izborna mu je pobjeda u tom slučaju gotovo zagarantirana.