U najnovijem ciklusu ulja nadahnutog i plodonosnog akademskog slikara Lukše Peke iz Dubrovnika, autora impozantnog opusa, čestog i uspješnog izlagača na nizu samostalnih izložbi, susrećemo se s djelima, u kojima, slika izvire iz slike, živopisni kolor privlačnog krajolika rasprostire se iznad zatamnjenjog ili zaplavljenog debelog, prijetećeg mora, istodobno egzistirajući obje, svjedočeći o jedinstvenosti života, jednog, samo jednog.

Promatrajući uzbudljive krajolike na Pekinim slikama, pomislio sam kako ove slike čine iznimni Atlas čudesnih mjesta, na različtim lokacijama svijeta, mjesta koja mogu poslužiti i jesu pribježišta za ljude, azil.

Sve je prekriveno zlatnim sunčanim sjajem, priroda miruje i tiho je, uz poneko uzdignuto, uspravno stablo što stremi u vis, drvo, polja i brda, tišina.

Sve je u tom Atlasu, samo valja odabrati i svoj duh skloniti na sigurno u ta daleka i teško doseziva mjesta.

Peko vješto i suvereno komponira detalje mediteranskog pejsaža koji ga okružuje u njegovom životu, tvoreći novi svijet.

No, ne zaboravimo, tamninu ljutog mora. Kao što novčić ima avers i revers, tako i drevne knjige, pa i ovaj Atlas čudesnih mjesta sadrže i opreku lijepom i dobrom, upozoravajući kako je ljepota i dobrota većinom rijetkost. No ne treba se predavati, Atlas čudesnih mjesta nije tanka knjiga.