Aplikacije za pronalaženja partnera danas su sve popularniji način započinjanja potrage za srodnom dušom ili barem malo kasnonoćne zabave.

No koliko su pouzdane? Kako možemo znati ima li Ivan zaista 25 godina. Je li to stvarno njegova slika na profilu? Zove li se uistinu Ivan?

No jedna stvar koju ne možemo prevariti je genetika, i upravo to je razlog zašto je razvijena ova aplikacija. Ona koristi DNK kompatibilnost kao bazu u spajanju partnera.

Aplikacija Pheramor razvijena je u Houstonu u Teksasu, a od korisnika traži da svojevoljno daju bris usne šupljine, kojim stručnjaci, koristeći poseban set instrumenata izvan laboratorija, mogu odrediti sekvence gena koji su povezani s privlačnošću te identificirati koji korisnici bi mogli biti seksualno kompatibilni.

Proces uključuje izolaciju 11 gena koji su povezani s feromonima, kemikalijama za koje se vjeruje da potiču seksualnu privlačnost.

Kombinirajući te podatke s osobnim informacijama koje su korisnici naveli na svojim profilima, aplikaciji omogućuje da posebnim algoritmima napravi "spojeve".

Aplikacija se u SAD-u već koristi, no očekuje se da će službeno svim korisnicima biti omogućena u veljači, kada bi već trebala imati 3 000 korisnika.                                         

"Kada namirišemo feromone, zapravo osjećamo miris toga koliko je tuđi imunološki sustav drugačiji od našega", objasnila je jedna od osnivačia aplikacije, Brittany Barreto, doktorica genetike. "Njuhom pokušavamo pronaći najboljeg partnera za sebe."     

Pheramor namjerava biti aplikacija drugačija od drugih, pa se tako na profilima korisnika neće naći samo osnovne informacije koje se lako mogu falsificirati, izmišljati i prikrivati, čime će osnivači pokušati zaštititi ozbiljne korisnike.

Ako ova aplikacija zaživi u SAD-u, nema sumnje da će se uskoro koristiti i u našim krajevima.