Nova istraživanja pokazuju da je veliki katalonski arhitekt Antoni Gaudi svoje osebujne dizajnerske zamisli prvo testirao na štićenicima jedne psihijatrijske bolnice, piše u petak britanski Guardian.

Gaudi, poznat po svom originalnom stilu i iznimno osobnom dizajnu, svoje je revolucionarne ideje testno provodio u djelo u vrtu psihijatrijske bolnice "Sant Boi" južno od Barcelone, koristeći njezine štićenike kao majstore, tvrde arhitekt David Agullo i geolog Daniel Barbe.

Bolnički posjed vrvi brojnim konstrukcijama Gaudijevog stila, od kojih je možda najupečatljivija klupa slična onima koje krase poznati barcelonski "Park Guell", napravljena njegovom poznatom tehnikom trencadis mozaika od razlomljenih keramičkih pločica.

Riječ je o relativno grubo napravljenim radovima zbog čega se sve dosad vjerovalo da se radi o kopijama, no najnovije istraživanje Agulla i Barbea objavljeno u časopisu "Sapiens" utvrdilo je da su svi primjerci nastali prije Gaudijevih najpoznatijih zgrada te da se u stvari radi o prototipovima za "Park Guell", njegovo i danas nedovršeno remekdjelo katedralu "Sagradu Famigliu", te tvornički kompleks "Colonia Guell", na kojima je redom tada radio.

Budući da su mu kao majstori služili štićenici bolnice, riječ je o relativno nevještim verzijama, tvrde istraživači. Bolnička klupa nastala je 1912., dok su one u "Parku Guell" nastale 1914.

Kao još jednu poveznicu između Gaudija i bolnice, istraživači navode da je njegov mecena i zaštitnik Eusebi Guell bio usko povezan s upravom bolnice te je čak prilikom izbijanja epidemije kolere u bolnici ponudio jednu od svojih kuća kao izolacijski odjel.

Bolnica "Sant Boi", koju je 1854. utemeljio liječnik Antoni Pujadas, bila je prva bolnica u Španjolskoj koja mentalne bolesti nije tretirala isključivo kao božju kaznu ili opsjednutost vragom. Pujadas je bio veliki zagovornik ergoterapije, odnosno, liječenja kroz fizičku aktivnost, posebno radnu terapiju, ali i terapije pomoću umjetnosti.

Gaudi (1852.-1926.), najznačajniji predstavnik modernizma u arhitekturi, bio je fasciniran prirodom čije je linije nastojao ugraditi u svoja djela. Njegova su najpoznatija djela "Casa Vicens", "Palača Guell", "Terezijanski koledž", "Casa Batllo", "Casa Mila", "Casa Calvet", "Park Guell", te velebna katedrala "Sagrada Famiglia" koja se nalazi na listi svjetske baštine UNESCO-a.