Kad je Andre Agassi otkrio da je mrzio tenis, svoj život te da je bio ovisan o metamfetaminima, ta je vijest šokirala svijet sporta. Novinaru nizozemskog Metroa Jeroenu Haverkortu Agassi je ispričao zašto je morao napisati tako brutalno iskrenu autobiografiju čiji je sam naslov znakovit - 'Open'.

Zašto ste napisali knjigu?

Živio sam javnim životom i puno stvari koje su o meni objavljene nisu bile istinite. Bio sam na kraju svoje karijere i htio sam razumjeti svoj život i dati smisao kontradikcijama. Svi mi imamo demone, svi imamo probleme. Problemi nikoga ne diskriminiraju. Htio sam knjigu o svom životu koja bi mogla pomoći drugim ljudima da sagledaju sebe.

Tijekom svoje karijere nikad niste govorili o svom privatnom životu. Što se promijenilo?

Pokušao sam, ali više sam mislio naglas. Ispitivao sam odgovore ali oni su uvijek bili zapisivani kao istina.

Neki su vas igrači kritizirali. Kako ste se osjećali?

Vjerojatno je dobro za tenis da me oni ne brane. Igrači su vrlo ozbiljni kad se radi o integritetu sporta. Tenis ne voli prevare a tu je netko tko se uspio izvući. Iz naslovnica to zvuči vrlo negativno za tenis ali iz naslova ne možete obraditi informacije.

Neki misle da vas je ATP trebao kazniti.

Tada sam bio sam broj 141 na svijetu. Znam da sam u sportu nešto predstavljao ali nitko ne očekuje da bih opet mogao igrati. Na nikoga se nisam mogao osloniti i poslao sam pismo s laži. Zaključili su da droga nije mogla poboljšati moju igru. Droga je toliko štetna, ona uništava ljude. Možda se pokazala neka humanost, ne znam.

Je li droga bila reakcija na nešto?

Da, bio sam u depresiji. Bavio sam se sportom koji sam mrzio. Vodio sam život koji nisam želio, brak koji nisam htio, i bio sam u zamci. Droga je bila bijeg iz toga.

Koliko ste droge trošili?

Zbilja vam ne mogu reći, sve mi je to u magli.

Jeste li ikad osjećali da biste se mogli ubiti?

Nikad se tako nisam osjećao. Bilo mi je dosta toga da sam zbunjen i to mi je bio izlaz. Nisam se sviđao sam sebi, bio sam isključen i mislio sam 'što je to, kvragu?'.

Zašto ste knjigu nazvali 'Open' (otvoreno)?

Bila mi je važna. Naslov je došao prvi. Znači toliko puno toga. Ne samo da sam otvoren, već i čitatelju govori da se otvori. Otvorite knjigu i budite otvoreni čitajući je. Nisam htio katalog pun slika. Kad vidite moju sliku vidite čovjeka koji je puno toga prošao. Snimljena je 1997., godine kad sam se drogirao. Zbunjen sam, tražim.

U knjizi svaki put kad upoznate nekoga kažete da mrzite tenis a oni vam ne vjeruju.

To je najveće otkriće u knjizi. Kako netko uspije u nečemu što mrzi? Bilo mi je važno stalno to ponavljati. Jedina osoba koja je drukčije reagirala bila je Steffi (Graf). Rekla je: 'Ne mrzimo li ga svi?'.