Slikarica Ana Guberina, suvremena je hrvatska likovna umjetnica, magistra likovne umjetnosti, autorica je kompleksnog i zanimljivog opusa u ulju i akrilu, 26. studenog ove godine predstavlja se u Maloj dvorani Galerije Prica u Samoboru s novom samostalnom izložbom Metamorfoze (izložba će biti otvorena do 31. prosinca 2025.).

Ana Guberina slikarica je specifičnog rukopisa i osobitog odabira tema i motiva. O izložbi između ostaloga autorica teksta Sonja Švec Španjol kaže ." Vođena naukom Teilharda de Chardina o konvergiranju svemira u čovjeku, kako bi ga kolektivna humanizacija kršćanskim fenomenom vodila prema sjedinjenju s točkom Omega, Ana Guberina stvara ciklus slika koji vizualizira i likovno svjedoči o toj preobrazbi tj. o metamorfozama."

Osebujni i nadahnuti opus Ane Guberine izaziva znatno zanimanje i javnosti ali i kritike.

Njezino djelo u proteklim dekadama ostavilo je duboki trag na aktualnoj hrvatskoj likovnoj sceni.

U jednoj prigodi Ana Guberina osvrnula se je na svoj opus, odgovarajući na pitanja.

Vaš ciklus Metamorfoze govori o preobrazbi ljudske materije u božanski duh.

-Ne smatram da je posrijedi preobrazba materije u božanski duh jer bi to bio svojevrsni panteizam - koji poistovjećuje Boga s materijalnim svijetom - a to je krivovjerje. Božanski ili Božji duh ne čine čovjeka božanstvom, nego božanski duh može čovjeka zamilovati i obaviti; na zemlji ga nadahnuti, inspirirati, a u onostranosti, podariti mu život vječni. Odgovorom na prethodno pitanje istaknula sam da je uskrsnuće osobita i jedincata metamorfoza, nastala u međudjelovanju neba i zemlje. Biološki i materijalni život prelazi u vječni duhovni život, prirodno postaje natprirodno, naravno se preobražava u nadnaravno. Opet se pozivam na riječi svetoga Pavla: „Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno" (1 Kor 15,42-44). Posrijedi je najveća pretvorba u vlastitu suprotnost, radikalna pretvorba u kojoj Bog čovjeku daruje nova svojstva u metamorfozi uskrsnuća, gdje uskrsnuće nošeno krilima božanskoga duha nadilazi sve metamorfoze.

Posebno mjesto zauzima spoznaja o kristocentričnosti svemira.

-Na moju kršćansku vjeru, a time i na moje sakralno slikarstvo, snažno je utjecao, i još uvijek utječe, isusovački mislilac i prirodoslovac Pierre Teilhard de Chardin. Njegova „točka Omega", kako ju naziva, jest punina univerzalnoga kozmičkoga Krista, gdje će „biti Bog sve u svemu" (1 Kor 15,28). Jedino Bogočovjek Isus Krist - Sin Božji i Spasitelj ljudi - može autentično premostiti beskrajni ponor između smrtnoga čovjeka i vječnoga Boga. Trebamo uvidjeti da Krist Isus nije posrednik između Boga i ljudi onako kako su to bili starozavjetni proroci Božji - nego je Isus sredina, središte svemira, svevladar, Pantokrator. Sin Božji i sâm Bog. Kršćanska antropologija ne može se odvojiti od kristologije, a kristologija svoje ispunjenje postiže u soteriologiji: Bogočovjek Isus Krist spašava i otkupljuje čovjeka, izbavlja ga od smrti. Kršćanska antropologija i kozmologija dohvaćaju se otkupljenoga čovjeka nigdje drugdje nego u kristocentričnome svemiru.

O slikarstvu Ane Guberine viša kustosica Sonja Švec Španjol ističe: „Kada bismo svijet trebali percipirati i osjetilno doživjeti u njegovoj srži sazdanoj od sveukupnosti međuzavisnih čestica, mogli bismo ga vizualizirati kroz slikarstvo Ane Guberine sazdano na čistoj, neprikosnovenoj i autentičnoj energiji te doživljaju sveukupnosti svemira."