Slom libijskog režima započet prije nekoliko mjeseci svoj je konačni kraj dočekao smrću njegova simbola, pukovnika Moamera Gadafija, piše New York Times. Ono što je zapadni svijet naučio iz svog sudjelovanja u procesu svrgavanja diktatora s vlasti možda je još i važnije za dugoročni mir - pristup rješavanju problema s malo ili bez vojnika na terenu, uz veliku uporabu zračnih snaga, uključujući i bespilotne letjelice, te, barem u slučaju Libije, oslanjanje na saveznike.

Prije samo nekoliko mjeseci, taj je pristup imao malo pristaša: nikoga među jastrebovima u Kongresu, koji su tražili angažiranje vojnika na terenu, niti među golubovima koji su zahtijevali povlačenje, a puno stručnjaka je upozoravalo da SAD može zaglibiti u Libiji s takvim pristupom. Najzajedljiviji kritičari rugali su se predsjedniku Baracku Obami da "vodi iz pozadine".

No, posljednjih šest mjeseci donijelo je niz uspjeha. U svibnju su američki komandosi ubili Osamu bin Ladena u Pakistanu. U kolovozu je pao Tripoli a pukovnik Gadafi je pobjegao. U rujnu je u napadu američke bespilotne letjelice ubijen Anvar al-Avlaki, vodeći operativac i ideolog ogranka Al Kaide u Jemenu. U četvrtak ljudi gledaju fotografije okrvavljenog tijela pukovnika Gadafija, opresivnog diktatora koji je dulje od četiri desetljeća vladao Libijom, uglavnom u međunarodnoj izolaciji.

"Ovo je veliki dan", izjavio je u četvrtak republikanski senator John McCain za CNN-u. "Mislim da administracija zaslužuje veliko priznanje. Očito smo imali različite zamisli o taktičkoj strani, ali svijet je postao bolje mjesto", istakao je McCain, Obamin protukandidat na izborima 2008.

Republikanski senator Mark Steven Kirk, u priopćenju je istakao da "aministracija, a osobito državna tajnica Hillary Clinton, zaslužuju čestitke".

Međutim, NY Times ističe kako unatoč uspjesima ostaje nepoznanica kuda će s s novim pristupom krenuti nakon Libije, osim nastavka napada na čelne pripadnike Al Kaide. Sirija, najnovije središte demokratskih prosvjeda, ostaje malo vjerojatna meta za vojnu intervenciju, s obzirom da je veća i vojno jača od Libije, te manje međunarodno izolirana, a nalazi se u strateški osjetljivijem susjedstvu.

Također, list navodi kako je malo vjerojatno da će Obama dobiti puno političkih bodova za pobjedu pobunjenika u Libiji. Njegova popularnost je porasla nakon likvidacija Osame bin Ladena, što je daleko veći događaj za većinu Amerikanaca od smrti Gadafija, ali ubrzo je opet počela opadati. U posljednjoj anketi New York Timesa/CBS News-a, provedenoj sredinom rujna, 43 posto ispitanika odobravalo je njegovo obnašanje dužnosti, a 50 posto nije odobravalo, što mu je najniži rejting od ulaska u Bijelu kuću u siječnju 2009.

Obamini pomoćnici kažu kako će ga posljednji događaji zaštiti od uobičajenih optužbi republikanaca da su demokrati slabi na planu nacionalne sigurnosti.

Novi američki pristup ratu odražava i poduke koje su vladini dužnosnici i vojni čelnici izvukli iz dugih ratova u Iraku i Afganistanu.

Razočarana velikim troškovima i neizvjesnim ishodom u tim dvjema zemljama, Obamina administracija je prihvatila bespilotne letjelice, uz male munjevite napade specijalaca poput onoga u kojem je ubijen Bin Laden, kao budućnost borbe protiv terorističkih mreža.

"Lekcije velikih ratova su očite. Cijena u krvi i bogatstvu je golema, a ishod je nesaglediv. Javna potpora kod kuće pada prema dnu. A ljude koje ste došli osloboditi počinje vrijeđati vaša prisutnost", ocijenio je Micah Zenko, suradnik Vijeća za vanjske odnose (CFR) iz Washingtona. Poboljšanje tehničkih mogućnosti bespilotnih letjelica, u pogledu oružja i video mogućnosti, također je odigralo ulogu u promjeni taktike.

U slučaju Libije, za razliku od udara protiv Bin Ladena i Avlakija, Sjedinjene Države su poduzele jasan napor kako bi neka druga država preuzela vodeću ulogu. Predsjednik Obama i njegov tadašnji ministar obrane Robert Gates, u početku su bili neskloni intervenciji dok su ih drugi lobirali da to učine, uključujući i Francuze, piše NY Times.

Najveće pitanje nije hoće li novi pristup postati model za druge ratove ili da li će on pomoći Obama politički, već je jednostavno to: Što će se dogoditi u Libiji i u drugim zemaljama koje su dio Arapskog proljeća, pa čak u Pakistanu i Afganistanu, koji će i dalje biti mjesta za napade američkih bespilotnih letjelica?

Ako oni ne postanu stabilnija i mirnija mjesta, pobjeda novog pristupa može na kraju izgledati prilično kratkotrajna, zaključuje NY Times.

KOMENTAR UREDNIKA Sve gore napisano ne objašnjava potrebu za pristupom, kako napad na drugu suverenu državu lijepo zove Times. "Želja za širenjem demokracije" toliko je snažna da je osjećaju širom svijeta brojeći mrtve i ranjene u napadima bespilotnim letjelicama, borbenim avionima, brodovima, podmornicama ... cijelim arsenalom. Nakon svih mrtvih u Afganistanu i Iraku, netko ima drskosti i besramnosti raspravljati što je bolje, ubijati izdaleka ili izbliza? Stvarno, jaka dilema, nema što.