Novim pravilima se želi omogućiti boravak u SAD onima koji tu teže postići „idealnu samodostatnost i osobnu odgovornost", objavio je vršitelj dužnosti direktora, za migrante svemoćne američke Službe za državljanstvo i useljavanje (Citizenship and Immigration Services, CIS) Kenneth T. Cuccinelli II. Posve na tragu obećanja američkog predsjednika Trumpa svojim biračima kako će boravak stranaca u SAD ovisiti o njihovim „zaslugama", tako je u novim propisima određeno kako će se „Zelena karta" davati samo osobama koji će dokazati kako najvjerojatnije (more likely than not) „neće biti na teret društvu" i "opsežnom" sustavu pomoći kakav se nudi u SAD, izjavio je američki dužnosnik.

To konkretno znači kako će svi doseljenici koji primaju državnu pomoć bilo kakve vrste, od bonova za hranu, potpore za stanovanje ili tek socijalnu liječničku službu Medicaid, vrlo vjerojatno biti odbijeni nakon što im istekne privremena dozvola boravka i nakon 36 mjeseci zatraže trajnu dozvolu. To se odnosi zapravo na golem broj ljudi u SAD: tamo je oko 22 milijuna osoba koji nemaju američko državljanstvo, a procjenjuje se kako je još barem 10,5 milijuna osoba u SAD bez valjane dozvole rada i boravka.

Kad se ne želi napisati što doista jest

Oni moraju ponajviše svaki dan strahovati da će im na vrata pokucati službenici CIS-a. Donedavni šef te službe, Francis Cissna, izguran sa svog položaja baš zato jer se protivio prihvatiti ova nova pravila, napisana na više stotina stranica i djelomice veoma komplicirana. Idejni tvorac je savjetnik američkog predsjednika Stephen Miller koji uporno obećava kako će „riješiti problem" migranata koji žele ući u SAD, osobito onih iz Južne Amerike.

Jedan od razloga zbog kojih je čitav propis vrlo opsežan i vrlo složen je i u tome što nigdje ne smije pisati ono što se njime doista misli: kako se ne žele obojeni, siromašni i osobe koje ne govore engleski,smatraju autori jednog članka u New York Timesu koji se bavi tom temom. Ovaj list je izračunao i koliki bi otprilike prihod jedne četveročlane obitelji trebao biti, kako bi se ona mogla nadati trajnoj dozvoli boravka: oko 64.000 dolara godišnje. To je 250 posto više od onoga što se u SAD smatra granicom siromaštva. A to je iznos koji je daleko iznad onoga što zarađuju mnogi od došljaka s juga, čak i ako su legalno u SAD.

Isti list prenosi i bojazni jedne došljakinje iz Kolumbije: ona je trudna, pa makar je trudnicama i ovim propisima ipak dozvoljena usluga Medicare, strahuje kako bi to ipak moglo biti presudno da im zahtjev za Green Card bude odbijen. Njen suprug je učitelj i zapravo američki državljanin, ali nije stalno zaposlen, tako da za vrijeme ljetnog odmora ne prima plaću. Zbog bebe su morali aplicirati za američku pomoć ishrane WIC (Supplemental Nutrition Program for Women, Infants and Children), ali sad strahuju kako će morati birati između zdravlja buduće bebe i dozvole boravka.

New York Times citira i Cynthiu Buizu, izvršnu direktoricu Centra za imigraciju Kalifornije: „Sramotno što je Trumpova vlada još proširila pravila s rasističkim korijenom u sramotnoj nakani da imigracijski sustav okrene čisti sustav stjecanja dobiti. Zahvaljujemo svima koji prosvjeduju protiv ove vladine politike pune mržnje i nastavit ćemo se boriti za naše vrijednosti zajedništva i opće humanosti", izjavila je Buiza.

Borba će se svakako nastaviti i u američkim sudnicama: makar CIS ima praktično neograničene ovlasti uskratiti bilo kojoj osobi koja nije državljanin SAD boravak u zemlji, ipak je moguće i te odluke sudski osporiti. Naravno da mnoštvo od ovih 30 milijuna osoba u SAD nemaju novaca za sudske sporove, ali i američki list vjeruje kako bi moglo biti tužbi protiv ovih novih propisa za useljavanje u SAD.