DW: Profesorice Matz-Lück, zašto međunarodna zajednica ne poduzima ništa u Alepu? Zbog čega nema vojnih rješenja u cilju spašavanja civila?

Nele Matz-Lück: Vijeće sigurnosti UN-a bi u ovoj situaciji najbolje moglo djelovati. Odgovarajuće obavezujuće mjere, koje predviđa Sedmo poglavlje Povelje UN-a i po kojima se može okončati situacija koja predstavlja prijetnju za međunarodni mir, ne mogu se provesti zbog veta jedne od stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a. To je u ovom slučaju Rusija. Ako bi se ipak izvela vojna intervencija, onda bi došlo do kršenja člana 2., tačke 4. Povelje UN-a. To znači da nemamo obavezujuće mjere Vijeća sigurnosti, jer se Rusija tome opire.

Postoji li bilo kakva mogućnost postaviti se iznad veta?

Formalno ne postoji. To znači da ne može biti obavezujuće mjere donijete od strane Vijeća sigurnosti koja bi bila uperena protiv veta jedne od stalnih članica. Pitanje, koje se ovdje postavlja je je li  moguća humanitarna intervencija? Je li moguća vojna intervencija, koja nije autorizirana odnosno odobrena od strane Vijeća sigurnosti, kao što je to bilo u slučaju Kosova 1999-te godine. Ali i dalje je sporno je li to u skladu s međunarodnim pravom. U slučaju Kosova je tada rečeno: "Nije bilo legalno ali je zato bilo legitimno." U slučaju Alepa nemamo naravno istu situaciju, ali s obzirom da je to s gledišta međunarodnog prava toliko sporno, niti jedna država niti tzv. koalicija voljnih nije se mogla odlučiti na takav korak. Ovdje postoji samo političko rješenje, ali za takvo rješenje je potreban pristanak Rusije i Sirije. Intervencija izvana u ovom momentu nije moguća.

Spomenuli ste političko rješenje. Kako bi ono trebalo izgledati?

Nalazimo se u situaciji koja nam je poznata. Nakon užasnih zločina u Ruandi i Srebrenici rekli smo da se tako nešto ne smije više nikada ponoviti, ali vidimo da se to ponavlja. I dalje imamo vrlo ograničene i rekla bih nedovoljne instrumente za djelovanje. Neovisno od toga, nisam sigurna da bi vojno rješenje pomoglo ljudima koji se nalaze u situaciji kakva jest u Alepu.

Tako da u Siriji, posebno u dogovoru s Rusijom, dođe do primirja. Ali sve je tako komplicirano i nepregledno da se uopće ne zna, s kim bi se sve, pored Rusije i Sirije (Asadove vlade) trebalo sjesti za pregovarački stol. Za stolom bi trebali obavezno biti i predstavnici Turske i pobunjenika, ma tko god to bio. Ali s "Islamskom državom" svakako nema pregovora.

Je li ranije trebalo doći do vojne intervencije?

Teško to mogu reći, bi li to imalo smisla ili bilo dobro rješenje. Vjerujem da je ranije i svakako protiv volje sirijskog režima moglo pomoći uvođenje "zone zabrane leta", kako bi se smanjila patnja stanovništva. No pitanje je bi li Rusija na to pristala. Sve ostale mjere bile su manje uspješne, kao na primjer odustajanje od upotrebe kemijskog oružja od strane sirijskog režima. I dalje se polazi od toga da je dio kemijskog naoružanja zadržan i upotrijebljen.

U utorak je na sjednici Vijeća sigurnosti došlo do oštre verbalne razmjene mišljenja. Američka veleposlanica pri UN-u Samantha Power je Rusiji, Siriji i Iranu prebacila "kolaps odnosno izdaju čovječnosti" u Alepu. Ruski kolega Čurkin joj je uzvratio nazvavši je "majkom Terezom". Što to govori o stanju u kojem se nalazi UN?

Ujedinjeni narodi po tim pitanjima i dalje doživljavam kao nesposobne za djelovanje. Mi tu nedjelotvornost poznajemo iz humanitarnih katastrofa iz prošlosti. Stalno ponavljaju kako žele naučiti lekcije iz prošlosti ali nikako da ih nauče. To je zbog toga što države zastupaju vlastite političke interese, koji se postavljaju iznad interesa sprječavanja jedne humanitarne katastrofe. To se vidi po ponašanju Rusije i SAD-a. Okruženim ljudima u Alepu na koncu nimalo ne pomaže kada predstavnici ovih zemalja retorički napadaju jedni druge.

Dr. Nele Matz-Lück je profesorica međunarodnog prava i jedna od direktorica Instituta za međunarodno pravo "Walther-Schücking-Institut" u Kielu.