Palmira je pala. Zašto, i tko je kriv? Rusi! - tako bar tvrdi francuski ministar vanjskih poslova Jean-Marc Ayrault. On kaže da Moskva samo glumi da se bori protiv terorista. U stvarnosti, kaže, Rusi samo spašavaju kožu predsjednika Asada.

Besmislica! Odgovaraju Rusi. Po njima su krivi Amerikanci! Oni su prekinuli svoju borbu oko islamističkog uporišta Rake i tako borcima IS-a oslobodili put u irački Mosul, tvrdi Igor Konašenkov, glasnogovornik ruskog Ministarstva obrane.

Oko četiri tisuće boraca IS-a, više nego ikad, stiglo je do Palmire. Asadova vojska pomaže građanima da se smjeste na sigurno, piše u svakodnevnim priopćenjima ruske vojske.

Tko je u pravu? Nikada nećemo saznati. U ratu su istine još rjeđe nego u miru. Činjenica je: pad Palmire šteti imidžu Rusa kao spasilaca svijeta. Spasilaca od terora. Pad Palmire čini smiješnim nastupe Rusa, kao što je bio onaj slavnog dirigenta Valerija Gergijeva i njegovog orkestra na antičkim ruinama poslije „oslobađanja" od IS-a u svibnju ove godine. A državni Orden zasluga za razumijevanje među narodima, koji mu je posle toga dodijeljen, pretvorio se u farsu.

Ili se sada za njega više ne kaže da je diktator? On je opet jak. Moćan kao što dugo nije bio. Zahvaljujući Rusima i njihovim bombama. Sirija bez Asada - koliko dugo će to Zapad još tražiti? To analitičari sve češće pitaju, pa i na Zapadu.Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov želi umanjiti štetu: napad na Palmiru je pokušaj islamista da odvrate snage sirijske vojske od Alepa. Upravo sada, kada pada i Alep. Ali u druge ruke - diktatora Asada.

Da - Rusi pokazuju snagu. U Palmiri i drugdje u Siriji. Ne obazirući se na gubitke. Ne obazirući se na stradanje civila. Ne obazirući se na ljudske patnje. U Alepu - najbrutalnije. Tamošnja pobjeda vladinih Sirijaca je pobjeda prije svega ruske vojske. Rusija se kao vojna sila vratila svom snagom. Na Srednji i Bliski istok.

Ali taj uspjeh je riskantan. I za same Ruse. Koliko je riskantan, pokazuje Palmira. Prije dva dana su čak 64 zračna napada ruskog zrakoplovstva za vrijeme samo jedne noći tek na kratko promijenili situaciju u korist Asadovih postrojbi. Palmira nije izdržala. Palmira je pala. Kao svjetska kulturna baština, kao grad i kao simbol. Simbol besmisla ruskog bombardiranja. Simbol bespomoćnosti jedne strane vojne sile u ovom vrlo kompliciranom ratu.

Pad Palmire u ruke terorista pokazuje da pojedinačne pobjede u Siriji ne moraju biti dugog vijeka. Rat protiv terora je duga borba koja ne može ostati ograničena na ruske ili sirijske zračne napade. Ni u Palmiri, niti u Alepu, niti bilo gdje drugdje. Da i ne govorimo o tisućama žrtava tog nasilja. I o optužbama svjetske javnosti na račun Rusije da vrši ratne zločine u jednoj stranoj zemlji.