Na samom kraju siječnja, akademski slikar Željko Bubalo predstavio se je s novom samostalnom izložbom „ 50 mijena"u Splitu, u Staroj Gradskoj Vijećnici, riječ je o pedeset akrila na platnu i papiru srednjega formata.

Novi ciklus obilježen je karakterom stvarno nestvarnog svijeta, između tek prepoznatljivog razljućenog mora do mrlja i senzualno obojanih ploha.

Dvojnost je u prvom planu, stalna , iskonska linija promjena, nosimo je u sebi i ona nam donosi vječne napore, duboko usađena želja za pretvaranjem jednoga u drugo i posve izvjesni rezultat nepromjenljivosti.

Koliko god more mijenjalo svoje lice, snagom i veličinom valova, ono uvijek ostaje ispod vjetra i neba, koliko god se more trudilo, ostaje isto ili slično, jedino se mijenja naš doživljaj, dojam promatrača zagledanog u kovitlac, nijemog i impresioniranog.

U živahnoj kolorističkoj igri, kontinuiranog gibanja, svijet boja i raznolikih oblika ostavlja gotovo romantični dojam, dojam zanesenosti u trenucima slušanja i uživljavanja u glazbu, koja nas čini ispunjenim i sretnim.

Dvojnost, promjena i ili nepromjenljivost, govori o stalnim ljudskim naporima da se dosegne i dodirne nedosezljivo i nedodirivo i iako se zna da je svaki pokušaj uzaludan, sve je više onih koji se uspinju u nadi.

I more se pjeni i ljuti i prijeti i izaziva pogibelj, pa se opet smiri i mi ne prepoznajemo tu plavu beštiju koja sada posve mirno i nezainteresirano za našu plovidbu spava, mada nikada niste sigurno, gleda li vas.

I boje i oblici i mrlje i plohe tvorile bi rado sustavniji svijet, no u tom kretanju, izmicanju, bježanju i nastojanju, osim gibanja ništa više.

I nije li to zapravo jedinstvena čovjekova sudbina, silna potreba za promjenama, za mijenama sebe samoga i svijeta u kojem živimo, da bi na kraju preostalo samo sjećanje na brojne uzaludne pokušaje.

Novi ciklus Željka Bubala ostavlja sjajan dojam, često smo zatečeni ispred njegovih djela.