Prosječnom korisniku Interneta u 21. stoljeću na svega nekoliko klikova udaljenosti stoje nepregledna mora različitih programa, aplikacija i drugih opcija. Nažalost, malo tko danas ima vremena pravilno se informirati o većini njih, stoga se uglavnom oslanjamo na prijatelje ili vlastitu intuiciju (što može katastrofalno završiti kad je sigurnost na Internetu u pitanju) kako bi uspješno navigirali tim labirintom. Portal Lifehacker donosi objašnjenja nekih najčešćih pojmova za koje ste sigurno čuli, ali većini ljudi nisu baš potpuno jasni, a mi vam prenosimo najzanimljivije od njih.

1. Mrežna neutralnost

Ovaj je pojam jedan od onih o kojemu se sve češće govori u medijima koji se bave praćenjem tehnoloških vijesti, ali nije neobično da se spomene i u raznim mainstream medijima. Što je zapravo mrežna neutralnost, odnosno net neutrality, kako se originalno naziva? Kao što joj samo ime sugerira, glavni je cilj koncepta mrežne neutralnosti stvoriti neutralan Internet. Prema ovom konceptu, Internet bi trebao biti potpuno besplatna i otvorena platforma, kao što je to slučaj s bilo kojim drugim resursom kojeg trošimo u našem domu, poput struje ili vode. Način na koji koristimo Internet trebao bi biti isključivo u domeni volje korisnika, a nikako nešto o čemu odlučuje pružač usluge, odnosno ISP. Ova je rasprava trenutno najburnija u SAD-u, u kojem ISP-ovi imaju puno više kontrole nad svojim korisnicima nego što je to slučaj u većini europskih zemalja.

2. SSL enkripcija (poznata i kao HTTPS)

Ukoliko ste jedni od onih koji dobro zamjećuju detalje, zasigurno ste primijetili da adrese nekih stranica na Internetu koriste https:// umjesto http:// u svojim imenima. Većini ljudi ova bi razlika lako promakla, a tek nekolicina nestručnjaka eventualno zna da se radi o enkripciji podataka za veću sigurnost našeg surfanja, unatoč tomu što možda ne znaju točno od čega nas to štiti. Ukratko, SSL enkripcija štiti naše podatke (koje unosimo na stranicama poput Facebooka ili login podataka za internet bankarstvo) od ljudi koji nam ih žele ukrasti pomoću svima lako dostupnih hakerskih programa. Pojednostavljeno, SSL zaštita kriptira naše podatke da ih ti programi ne mogu jednostavno „odgonetnuti" dok putuju između našeg računala i servera na kojoj se nalazi stranica na koju se spajamo. Ukoliko se i vi želite bolje zaštiti dok ste na Facebooku, kliknite na postavke korisničkog računa, izaberite dio „Sigurnost" te uključite sigurno pretraživanje. Ova zaštita nije neprobojna, ali je svakako bolja od nikakve.

3. 4G mobilne mreže

Unatoč tomu što velik dio naše zemlje još uvijek nije pokriven niti „običnim" 3G signalom, naše su telekomunikacijske tvrtke već počele najavljivati 4G mreže u skoroj budućnosti. Za početak, važno je napomenuti da niti jedna od 4G mreža koje trenutno postoje u svijetu ne zadovoljavaju uvjete koje je propisala Međunarodna telekomunikacijska unija, budući da bi „prava" 4G mreža trebala omogućavati minimalnu brzinu downloada od 100 megabita u sekundi kada je korisnik u pokretu (recimo, u brzom vlaku) te 1 gigabit u sekundi dok se korisnik ne miče. Unatoč tomu, i ovakve „krnje" 4G mreže višestruko su brže od dosadađnjih 3G mobilnih mreža, budući da će u idealnim uvjetima omogućavati download i do 50 megabita u sekundi, brzina o kojoj velika većina korisnika u Hrvatskoj (čak i onih koji koriste žičanu vezu) mogu još uvijek samo sanjati.

4. Razlika između 64-bitnog i 32-bitnog sustava

Ukoliko ste nedavno kupovali nove Windowse ili reinstalirali stare, zasigurno su vam bile ponuđene 64 i 32 bitne verzije. Bez da ulazimo u previše tehničke detalje, dat ćemo vam kratak i jasan savjet. Ukoliko na svom računalo imate 4 ili više gigabajta RAM memorije, 64-bitni Windowsi će vam puno bolje služiti od one 32 bitne verzije, budući da je potonja ograničena na prepoznavanje svega 4 gigabajta RAMa i sve što imate iznad toga bit će neiskorišteno. 64-bitna verzija Windowsa omogućuje i puno bolje iskorištavanje virtualne memorije te onemogućuje neovlašteni upad u kernel, ali to nije nešto s čime se prosječni korisnik treba zamarati. Ako imate starije računalo, slobodno u širokom luku zaobiđite 64-bitnu verziju operativnog sustava.

5. Što su zapravo spyware, virusi i trojani?

Malware programi nešto su o čemu stalno slušamo i s čime prosječni korisnik Interneta prije ili kasnije ima problema, ali istovremeno zapravo o njima znamo vrlo malo. Virusi su kompjuterski programi namijenjeni djelomičnom ili potpunom uništavanju vaših fajlova na računalu. Spyware programi osimišljeni su s namjerom da ukradu vaše osobne podatke ili da potajno špijuniraju sve što radite na računalu. Scareware programi uzimaju vaše računalo za „taoca" i tjeraju vas da platite „otkupninu" u vidu nekog novčanog iznosa njihovom tvorcu kako bi se riješili napasti (obično se predstavljaju kao anti malware programi i uvjeravaju vas da vam je računalo prepuno virusa, a jedini način da ih se riješite jest da platite). Konačno, trojani su programi koji omogućuju nekome da preuzme kontrolu nad vašim računalom. Za razliku od virusa, trojane na računalo mora instalirati sam korisnik te su zbog toga meta njihovih kreatora upravo naivni ili nevješti korisnici.