Prosvjednici koji su prije gotovo mjesec dana počeli prosvjedovati protiv financijskih moćnika u New Yorku i SAD-u nazvali su sebe „99 posto", budući da prosvjeduju u ime svih onih koji ne spadaju u 1% najbogatijih ljudi u Americi i svijetu.

Nezadovoljnici prosvjeduju protiv sve jače kontrole koju imaju korporacije nad demokratski izabranom vlasti, nepravednih poreza koji zaobilaze bogate, a pogađaju siromašne, seljenje radnih mjesta u zemlje s jeftinijom radnom snagom, rezova u javnom sektoru te sve izdašnijih primanja koja dobivaju ljudi koji su istovremeno glavni krivci za sadašnju krizu. Upravo su oni tih 1% najbogatijih koji su izvor većine loših gospodarskih i socijalnih trendova u svijetu.

>>Svi smo mi 99 posto - i vrijeme je da se probudimo>>

O kakvom disparitetu bogatstva ovdje govorimo? Kako je uopće raspoređen novac u SAD-u, ali i ostatku svijeta? LiveScience.com donosi popis nekoliko najvažnijih činjenica, koje vam u cijelosti prenosimo.

ČINJENICA #1

Najbogatijih 1% stanovništva u SAD-u kontrolira 34,6% privatnog bogatstva te 42,7% svog financijskog bogatstva u državi. Financijsko bogatstvo ukupna je vrijednost nečije imovine umanjena za vrijednost nekretnine u kojoj živi. Istovremeno, 80% najsiromašnijeg stanovništva u svoj vlasništvu drži tek 15% ukupnog bogatstva te bijednih 7% financijskog bogatstva (budući da je većina imovine siromašnih vezana upravo uz nekretninu u kojoj žive). Nevjerojatno, ali najsiromašnijih 40% stanovništva u svojim rukama drži zanemarivih 0,3% (nije greška) bogatstva. Zaključno, prosječni Amerikanac u 1% najbogatijih godišnje zarađuje 1,3 milijuna dolara godišnje, dok je prosječna plaća u državi 33.000 dolara.

ČINJENICA #2

SAD ima veću nejednakost u prihodima i osobnom bogatstvu nego velika većina zemalja koje obično smatramo „nejednakima", poput Indije i Kine. Indeks nejednakosti mjeri se tzv. Gini koeficijentom - brojem koji od nule (u situaciji kad bi svi ljudi u državi zarađivali jednako) do jedan (situacija kad bi svo bogatstvo države bilo u rukama jedne osobe) pokazuje koliko je nejednako raspoređeno bogatstvo u zemlji. SAD ima Gini indeks 0,45, što je u rangu Meksika i Irana, a više od indeksa Kine (0,42) i Indije (0,37). Hrvatska primjerice ima indeks od 0,29, što je stavlja u red zemalja s niskom razinom nejednakosti.

ČINJENICA #3 

Prosječna godišnja plaća direktora u 299 najbogatijih američkih tvrtki prema indeksu S&P 500 iznosila je 11,4 milijuna dolara u prošloj godini, što je 343 puta više od prosječne američke plaće koja iznosi 33.190 dolara. Ova je razlika bila tek 42:1 prije 30 godina, a u Europi iznosi (tek) 25:1. Statistički gledano, 299 najbogatijih direktora kompanija godišnje zarađuje kao 102.325 prosječnih američkih radnika. Najbolje od svega? Većina direktora direktno ili indirektno sami sebi određuju visinu plaće.

ČINJENICA #4 

Između 1979. i 2005. godine prihodi prosječnog člana 1% najbogatijih povećali su se za 176 posto, dok je u istom razdoblju prosječan prihod 20% najsiromašnijih narastao za bijednih 6 posto. U posljednjih 15 godina kupovna se moć najsiromašnijih stanovnika smanjila za 9,3 posto zbog većih poreza i visoke inflacije, što dodatno produbljuje ionako golemi jaz između bogatih i siromašnih. Stručnjaci kao najvećeg krivca za ovo spominju upravo lošu poreznu politiku, koja je pokleknula pred moćnim lobistima krupnog kapitala.

ČINJENICA #5 

Velika većina stanovnika u svijetu zapravo ne zna koliko je golema razlika između najbogatijih i najsiromašnijih. Štoviše, velika većina Amerikanaca smatra da je situacija znatno bolja nego što jest. Možemo samo zamisliti kako bi tek ljuti bili da znaju potpunu istinu. Nadamo se da će i vama ovi podaci barem malo pomoći u shvaćanju koliko je astronomska razlika između nas smrtnika i ljudi koji upravljaju našom sudbinom.