Ali se čak i okušao s tada perspektivnim mladim kick-boksačem Davisom Millerom, koji nije imao previše šansi. Slavni boksač nokautirao ga je nakon samo par minuta borbe. Bruce Lee je vjerojatno bio bolji od Millera, ali ne bi prošao puno bolje. Ali je bio visok 190 cm i težak 107 kg, dok je Lee na svojih 170 cm imao 61 kg. Da je Lee bio boksač spadao bi u laku kategoriju.

Prva prednost na koju ljudi pomisle kad su u pitanju borci koji se služe istočnjačkim borilačkim vještinama, jest sposobnost jednakog korištenja svih ekstremiteta. U mješovitoj borbi, i Ali bi mogao udarati nogama, no vjerojatno bi se oslanjao na udarce rukama. Druga prednost je Leejava brzina. Unatoč tome, njegovi udarci nogama ne bi mogli biti brzi kao Alijevi udarci rukama. Ovo nisu argumenti kontra istočnjačkih borilačkih vještina, već jednostavni zakoni fizike. Čak i najbrži udarci nogama spori su u usporedbi s udarcima rukama, jer zahtijevaju više energije i veća je udaljenost do mete. Udarci rukama također se lakše zadaju, dok nogama zahtijevaju veću stabilnost i koncentraciju.

Kako bi se obranio od jačeg i većeg napadača, Lee bi morao držati distancu i napadati u kontri. No, ako pretpostavimo da se dvojica boraca bore u ograničenom prostoru poput ringa, Lee vjerojatno ne bi mogao dugo bježati pred boksačem. Bez obzira na svoju brzinu, nije realistično očekivati da bi Bruce Lee uspio izbjeći svaki Alijev udarac.

Postoje mnoge organizacije koja sukobljavaju borce različitih vještina, a najpoznatija je UFC. U toj borbi skoro sve prolazi osim kopanja očiju, ugriza i udaraca u genitalije. Ipak, suprotno vjerovanju javnosti, kada je ovaj sport još bio mlad, kung fu borci su prolazili prilično loše. Čak lošije od prosječnih boksača. Ranih dana mještovite borbe dominirali su hrvači, a čak i danas borci koji preferiraju ˝stojku˝ imaju malo šansi, osim ako ne posjeduju i odlične hrvače vještine, jer se većina borbi pokušava prebaciti na pod te završiti polugom, gušenjem ili ground-n-poundom. UFC je doista uništio mističnost istočnjačkih vještina pokazujući koje tehnike funkcioniraju kad je u pitanju ozbiljan protivnik. Kung Fu nije jedna od njih.

Brue Lee je imao veliki respekt prema vještinama hrvača, no sam je imao drugačije prioritete te je shvaćao kako takve tehnike nisu fotogenične poput istočnjačkih. Shvaćao je da su njegovi pokreti režirani samo za kameru, te da bi ˝fancy˝ udarci koje je naučio iz wing chun kung fu-a imali malo koristi u pravoj borbi. Za razliku od Alija, Lee nikad nije govorio kako je najbolji borac svijeta. Nije se nikad ni natjecao na turnirima. Reći da je Lee najbolji borac u istočnjačkim tehnikama je reći kao da su Harlem Globetrotters najbolji košarkaški tim.