Nastavak Marvelove franšize „Kapetan Amerika" priču nastavlja nakon događaja iz „The Avengersa", ali je za praćenje puno važnije poznavanje prvog filma iz 2011., iako nije neophodno. Steve Rogers sada živi u Washingtonu i dalje radi za Nicka Furya (Jackson) i S.H.I.E.L.D., a film ne gubi puno vremena na žalopojke kako se danas 97-godišnji momak kojem je mladost ostala duboko u 1940-ima teško snalazi u 21. stoljeću. No, zato je od prve akcije, koja se događa već nakon par minuta i uvod je u glavni zaplet filma, jasno da je Rogers/Kapetan Amerika dosta rezerviran prema Furyu i Agencijinom stilu i politici.

I tu je već taj prvi zgodni dramsko-epski sukob ne toliko dobra i zla, koliko starog i novog svijeta. Kapetan je naime utjelovljenje vrijednosti stare, predratne Amerike - one Amerike koja o sebi voli misliti da je poštena i čista, a koja radi i gradi od jutra do mraka i gleda svoja posla, dok je ova današnja nakon Busha, Al-Qaede i 9/11, tek antipatični svjetski policajac. Uglavnom, svoj prijezir prema Furyu i njegovom ektremnom „pragmatizmu", Rogers se uopće ne trudi sakriti, a zaplet koji slijedi samo će dodatno zakomplicirati stvari.

A taj suludi, abnormalno napumpani i strahovito uzbudljivi zaplet bolje je ne prepričavati, jer teško je išta o njemu reći a da se izbjegnu megaspoileri, što u spektaklu ovako prepunom iznenađenja i obrata ipak ne bi bilo drugarski. Recimo samo da je nešto trulo u državi S.H.I.E.L.D.-skoj i da netko radi o glavi samom Furyu, a da će teret razotkrivanja mega-zavjere pasti naravno na hvala bogu prejaka leđa Stevea Rogersa a.k.a. Kapetana Amerike kao i njegove ništa manje opasne „sidekick-ice" Natashe Romanoff alias Crne udovice. Tu su i novi likovi - Furyev nadređeni, sekretar Pierce (Robert Redford u ulozi koja je svojevrsni hommage „Tri Kondorova dana"), zatim čovjek-sokol (odnosno The Falcon) i konačno, brrrrr, negativac iz naslova...

Cijelu recenziju filma „Kapetan Amerika: Ratnik zime" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.