Uskrsni ponedjeljak, dan nakon Uskrsa kršćani obilježavaju tako da se u crkvama spominje put uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga prepoznali tek naknadno kada je lomio kruh.

Put kao takav nije od značenja, nego razgovor dvojice učenika međusobno i tada s trećim nepoznatim, koji se konačno objavio kao uskrsnuli Isus Krist. Ipak, taj dio puta služi kao potreban preduvjet za refleksijski proces učenika, tj. za njihovo prvotno razočaranje i tada sve više i više razmišljanje ispunjeno nadom nad sudbinom Isusa Krista Nazarećanina. Ono što ostaje jest njihova radost i njihovo vjerničko osvjedočenje da Isus živi te potreba da to ispričaju ostalim apostolima i učenicima.

Nekada su uskrsne proslave trajale tjedan dana, ali se u 19. stoljeću skratilo na jedan dan poslije Uskrsa. Uskrsni ponedjeljak je službeni praznik u gotovo svim europskim državama, u Australiji, Novom Zelandu, Kanadi, Argentini, Čileu i u nekim državama Afrike i Srednje Amerike. U Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj postoji običaj da mladići ujutro probude djevojke, prskajući ih svetom vodom, posvećenom na Uskrs.

Inače, tjedan od Uskrsa do iduće nedjelje naziva se bijeli tjedan, a naziv je dobio prema odjeći novokrštenika kakva se nosila u počecima Crkve. Uskrsno vrijeme traje još 50 dana, do blagdana Duhova.