Sretan vam Međunarodni praznika rada... ili kako god ga zvali. Nekad se tako zvao, u zadnje vrijeme zove se - idemo nahraniti gladne grahom kako bi nam uskoro dali glasove.

Običaj je bio otići u Maksimir i gledati (i nažalost slušati) Bandića kako priča bajke uz pomoć svojih djevojčica u Vuitonovim torbicama, sada ga više nema pa će vjerojatno neki Plenkovićev (ro)bot pokušati istu stvar - uz loš odaziv i propasti na izborima za dva tjedna.

Više manje ostalo je isto u odnosu na prošlu godinu - malo radimo, malo ne, malo radimo od kuće, malo na poslu i sve nam se u životu vrti oko korone.

Znanstvenici mijenjaju ideje svakih par minuta, ministri još i češće, samo je sigurna jedna stvar - mali poduzetnici i radnici neće dobiti ništa, jer Država misli da treba ulupati još veću gomilu para u neke firme koje ionako ne rade kako treba, a državi aparat buja preko svih normalnih okvira jer, naravno, tako se kupuju glasači - poslom.

Savjet - ako imate makar mali komadić zemlje, preselite se tamo, pošteno radite na svojoj zemlji i prodajte susjedima i ostatku svijeta to što ste proizveli - i to je jedino što vas može spasiti. 

Država sigurno neće, a Plenković još manje - njegove su oči uvijek okrenute Bruxellesu i mjestu koje cilja za sebe kako bi sam sebi bio još važniji. Nas ostale - tko vas +ebe, što se niste zaposlili na državnim jaslama...

Uglavnom da, sretan Međunarodni dan rada....