Nakon što smo nedavno ispratili Noinu arku iz davne prošlosti, stiže nam jedna sasvim drugačija, futuristička arka iz 2031. godine, doduše s broda izmještena u vlak, u kojemu su se smjestili svi koji su uspjeli preživjeti novo ledeno doba izazvano pokušajima da se riješi globalno zagrijavanje. Taj vlak bez voznog reda zapravo se zove Snowpiercer baš kao i film čiji bismo naslov slobodno mogli prevesti kao Ledeni žalac na koji aerodinamičnom linijom spomenuti vlak i podsjeća.

Riječ o impresivnom pothvatu jednog od najcjenjenijih južnokorejskih filmaša Joon-ho Bonga („Memories of Murder", „The Host", „Mother") snimljenog u pretežno južnokorejskoj korejskoj produkciji, no s međunarodnim castom, za svega 40ak milijuna dolara, kažem „svega" budući da film u produkcijskom smislu izgleda kao da je snimljen s barem dvostruko većim budžetom. Prošlog je ljeta sjajno prošao na domicilnom tržištu, s utrškom od 54 milijuna dolara postao je deseti najuspješniji domaći naslov u korejskim kinima svih vremena, no zbog predomišljanja Harveyja Weinsteina debelo kasni s američkom distribucijom pa je i do nas stigao prije nego u američka kina.

Bong je inspiraciju pronašao u postapokaliptičkom francuskom stripu Le Transperceneige, ponajprije mu se dopao koncept i metaforika vlaka, te duge zmije sastavljene od 1001 vagona koja beskonačno kruži ledom okovanom zemljom.

Podjednako ga se dojmila sama ideja stripa, ali i mogućnosti njegove vizualizacije pa je osmislio novu priču u kojoj, nakon 17 godina života u vlaku, pratimo pokušaj ustanka željezničkog roblja iz posljednjih vagona predvođenih izvjesnim Curtisom (Chris Evans) i njegovim mentorom Gilliamom (John Hurt), odnosno njihov pokušaj proboja kroz kompoziciju vlaka sve do njezina čela, Svete lokomotive. „Tko upravlja lokomotivom, upravlja svijetom", smatraju putnici, a pri tome misle na diviniziranog izumitelja ovog željezničkog perpetuum mobila - Wilforda (Ed Harris).

Naravno, nije potrebna osobita gledateljska pronicljivost da bi u Bongovu vlaku u snijegu prepoznali alegoriju novog starog društvenog poretka, mračnu viziju svijeta jasno i jezivo socijalno stratificiranog, od prezrenih na svijetu do društvene elite koja se guši u sušiju i veliča velikog vođu, točnije vlakovođu. No, ono što ovu kritiku izrabljivanja i autoritativnog modela vlasti čini iznimnom jest što nije realizirana poput filmskog hardcore arta, eseja ili manifesta, već kao akcijska ekstravaganca epskih proporcija. I to iz ruke vizualno i narativno rijetko talentiranog redatelja.

Cijelu recenziju filma Snowpiercer možete pročitati na filmskom portalu Nemilosrdni gadovi.