No, zato Slaven ima Vručinu, jednog od onih klupskih golgetera koji se teško snalaze van poznate sredine, ali u svom klubu su carevi. Takav Vručina, koji je na Bilićevom popisu negdje oko predzadnjeg mjesta na najširoj listi, izvozao je dvaput "moćnu" Dinamovu obranu kao klince pred dućanom. Ako je Dinamova igra s Hajdukom bila Prosjačka opera, ovo su definitivno bili Jadnici.

Prvi puta u 22. minuti, prvo je prošao kraj Mikića i Chaga kao da ih i nema, da bi lažnjakom poslao Drpića u šetnju, a Butini nije ostalo ništa osim vađenja lopte iz mreže. Dinamovci su se tada malo trgnuli, no Tadić i Balaban su u nekom paralelnom svemiru u kojem ne vide gol pa rezultat do poluvremena ostaje 1:0 za Slaven.

Branko Ivanković djelovao je izgubljenije od Bilića kad su mu Turci dali gol u zadnjoj sekundi utakmice, pa su i izmjene išle upravo takvom logikom: Carlos umjesto Chaga, ozlijeđenog Lovrena zamijenio je Šokota (inače stanovnik tribina, ovoga puta čak je bio na klupi), a zadnji biser je Ibanez umjesto Tadića. Slučajnog prolaznika Balabana po običaju nije dirao.

U 62. minuti Mikić je, do tada najbolji dinamovac, napravio potez koji je jasan samo njemu - pomeo Vručinu bez lopte i sudac ga je nagradio izravnim crvenim kartonom. U slijedećih 20 minuta obje su momčadi imale po priliku za gol, da bi u 82. minuti Vručina zapečatio utakmicu sjajnim prebacivanjem Butine.

BBB-i su ispalili uobičajeni rafal prema Mamiću, i to je otprilike bilo sve. Trener Dinama je još uvijek "Profesor" Ivanković, kojem treba napisati kolac kroz sve rubrike u dnevniku, a ponajveći iz zalaganja. Do kada će, ne zna se, no kako je Mamić neki dan rekao da je Ivanković siguran kao u sefu, daska je vjerojatno već nasapunana. Makar bi ga neki radije provukli ispod kobilice .... (metro-portal)