Stanislav Lukić suvremeni je slovenski likovni umjetnik, autor je vrlo osebujnog opusa reljefnih slika, ili slikoskulptura s raznovrsnim temama, od motiva jedra, do figura, mrtvih priroda, izvedenih u kombiniranoj tehnici na platnu.

Središnji motiv se izdiže , nekad izrazitije a ponekad nešto manje, ukazujući na posebnost, na značenje , bilo da je riječ o napetom jedru koje goni silni vjetar ili je to figura osamljene, tajanstvene žene u sumraku ili pak promatramo nježnu, finu mrtvu prirodu s grožđem koje izgleda gotovo prirodno, stvarno ili se pred nama ukazuje bolno raspelo.

Lukić ne štedi materijal i njegove su ga slike pune, prepune, izvanredne za taktilno doživljavanje umjetnosti.

Na Lukićevim reljefnim slikama ili slikoskulpturama, temeljni motiv izranja poput dupina, ostajući nekoliko trenutaka u zraku, odvajajući se od svoje prirodne sredine, ali opet kapljicama mora vezan.

Tako se svi motivi izdižu iznad površine platna i nekako izdvajaju u zasebni prostor ali istodbno i ukorijenjen u podlogu slikoskulpture.

Cijeli opus Stanislava Lukića obilježen je odmjerenošću i finoćom, njegovi su motivi otmjeni, iznad banalne svakodnevice, izdignuti barem za trenutak, barem koliko traje dupinov skok iz mora.

Istodobno, njegove reljefne slike nose pečat , osjećaj neizvjesnosti, dileme , bojazni u suočavanju sa često brutalnom stvarnošću, strah čovjeka od nepoznate sutrašnjice, strah iz davnina upisan u genetsku šifru.

Vrlo zanimljivi opus stanislava Lukića upozorava na poziciju čovjeka u sadašnjem svijetu, na pozuiciju koju će možda imati u budućnosti.