Novi Shyamalanov film započinje tako da majka Paula (Kathryn Hahn) na molbu njezinih roditelja, koje nije vidjela 15 godina otkako je u svađi pobjegla od njih, i na zahtjev svoje maloljetne djece Becce (Olivia DeJonge) i Tylera (Ed Oxenbould), njih pošalje djedu i baki na tjedan dana posjete, odakle naziv: The Visit.

Svatko tko je u tom času pomno razmotrio pretpostavku filma mogao je brzo ustanoviti da se takvo nešto naprosto ne radi. I dobro je pitanje postoji li u ovom svijetu roditelj poput Paule, takav koji doista brine za svoju djecu, a da bi ih, bez ikakve provjere uopće, samo tako poslao nekome koga uopće nije vidio toliko dugo.

Tu postoji određeni problem sa zapletom filma, naime zato što - padne li vam to na pamet, bez obzira koliko je realistično ili nije - lako možete rekonstruirati što će se u glavnim točkama dogoditi s čitavim filmom. To jest, na samom početku filma možete izgubiti bilo kakav bitni narativni moment iznenađenja.

Shyamalan je sklon uvaljivanju takvih nedovoljno ispitanih faktora koji služe konstrukciji radnje kakva mu odgovara da bi nešto od dubljih ideja iznio na površinu, međutim, čak i pri takvom svjesnom znanju o temeljnom procesu priče, njezin je sadržaj svejedno dovoljno zanimljiv i raznovrstan da ustvari ne marite previše za transparentnost. Otprilike tu možemo početi misliti o filmu, najprije zato što s dodatnim promišljanjima možemo otkriti sve više solidno ukomponiranih detalja koji izmrcvareni found footage žanr ustvari podižu na razinu više. Točnije, razlika između The Visit i drugih found footage filmova je u tome što se o The Visit ima što bitno razgovarati.

Cijelu recenziju pročitajte na portalu FAK.hr