˝U početku može biti vrlo uzbudljivo uspostaviti veze s nekim davno izgubljenim prijateljima˝, kaže stručnjak za internet i profesor matematike na Sveučilištu Cornell,  Steven Strogatz. No dodaje kako postoji sve veća konfuzija u odnosima s internet prijateljima.

˝Razlika između pravih prijatelja i poznanika sve manje je jasna. Korisnici provode vrijeme održavajući veze s ljudima za koje doista ni ne mare.˝

A tko su uostalom ti ljudi? Elektroničke veze olakšavaju takvim ˝prijateljima˝ da se lažno prikazuju, pokazujući samo svoju najbolju stranu na primjer, tvrdi Pauline Wiessner, antropologinja koja proučava socijalne odnose.

Anonimnost također dopušta i tamnijoj strani da ispliva na površinu. U jednom tragičnom slučaju, 13-godišnja Megan Meier objesila se nakon što ju je preko MySpacea ismijavao izvjesni Josh Evans, koji joj nije bio ni dečko ni prijatelj.

Socijalno internet povezivanje može čak utjecati na način na koji reagiramo prema ljudima. U nedavno provedenoj studiji, moždani signali  pokazivali su da volonteri trebaju najmanje od 4 do 6 sekundi da reagiraju na priče virtualnih prijatelja.  

˝Potrebno je neko vrijeme kako bi se potpuno iskusile takve kompleksne socijalne emocije putem interneta˝, objašnjava autor studije, kognitivni neurolog Mary Helen. Veliko oslanjanje na određene informacija koje se odašilju tim putem, posebice kod mladih, može imati posljedice na moralnost.

˝To također može dovesti do nezadovoljstva. Na Twitteru npr., ako niste uključeni u neku diskusiju kao da ne postojite˝, zaključuje Strogatz.