Akademska slikarica Iris Bondora Dvornik ugledna je hrvatska likovna umjetnica, autorica je kompleksnog opusa specifičnih motiva.

Gđo Dvornik, kreirali ste impresivan ciklus s apstraktnim motivima

- Zahvaljujem. Tokom skoro pa 50 godišnjeg rada, što svjesno, što nesvijesno, ostao je trag na priličnom broju različitog materijala i oblika.

Što je važnije u Vašem ciklus,oblici ili kolor?

- Umjetnost nam ne dozvoljava da razlučimo njezine elemente postojanja.To eventualno čini promatrač. Svaki je potez, svaka mrlja, ukoliko je na pravom mjestu, nužna, dok su boje u nekim segmentima neophodne,ovisno u budućoj viziji, kao i o osobnosti umjetnika. Isključivo nam uzajamna igra moguće daje željeni ishod.

Vaš ciklus govori o određenom redu u prirodi, o važnosti njegova nenarušavanja.

- Iskreno, nisam svjesna te činjenice, no općenito gledajući, libim se bilo kakovih , neumjesnih intervencija, bile one usmjerene spram ljudi ili pak prirode. Pitanje sklada usađeno je u moju prirodu, predstavlja mi potrebu i određuje me.

Slikate u ulju i akrilu na raznim podlogama i na različitim formatima, od srednjih do velikih.

- Različite podloge i materijali predstavljali su mi unutar moga rada, uvijek određeni izazov, dok bi ideja uglavnom odredila format. Privlači me novo, i različito. Stoga eksperimenti, te raznoliki ciklusi tokom vremena. Postavljam si pitanje, je li se u umjetnosti ima još što reći, osim jasno na različite načine. Više manje, sve je viđeno. Preostaje isključivo osobni izazov.

Svaka Vaša slika ima istaknutu, dominantnu boju.

-Vjerovatno. Obično na slici dominira neki detalj. Često je prikazan bojom ili pak crtežom, ponekad i aplikacijama, tekućom plastikom. No da, uglavnom sliku ili objekt nosi boja.

Kako vidite trenutnu situaciju s razvojem i stanjem apstraktnog slikarstva ?

- Mislim da smo svi došli do nekog trenutka kada je moguća dobro izvedena, prezentirana apstrakcija, no govorimo o  nečem viđenom, stoga više o načinu izražavanja.

Koliko je danas umjetnost važna čovjeku?

- Vrlo dobro znamo da umjetnost ne zauzima zasluženo joj mjesto, a u ovim vremenima još i manje. U svijetu, po mom iskustvu interes kao i ulaganja u istu, obično su vezani uz stalež.

Što je novo u atelijeru?

- U atelijer se, nadam se, vraćam tek u proljeće, Zagreb mi više i ne pruža nužne mogućnosti. Ponekad je nužan i vakum. Procesuiramo, ne izražavamo se. Vremena ni u kojem smislu nisu poticajna.

Planovi, izložbe, knjige...?

- Muzej stakla u Zadru upravo priprema virtualnu izložbu moje donacije, Radi se o posve različitim djelima. Slike su, primjereno instituciji, izvedene što na staklu, što na vivaku, bogate motivima, količinom raznolikog materijala i boje, koja putem osvijetljenja prelazi u novu dimenziju.

Ps. Moguće se u drugim segmentima možemo prilagođavati, obmanjivati. U umjetnosti, ako je živimo, to zaista nema smisla!