U raspravama o održivoj poljoprivredi, prirodni pesticidi često se spominju kao odgovor na štete koje uzrokuju kemijski pesticidi - od degradacije tla do pomora oprašivača.

Najprije treba razjasniti pojam. Iako se pod prirodnim pesticidima najčešće podrazumijevaju pripravci biljnog, mineralnog ili mikrobnog podrijetla koji nisu sintetski kemijski spojevi, ta kategorija obuhvaća vrlo raznolike supstance - od infuzije koprive do standardiziranih komercijalnih formulacija poput neem ulja ili pripravaka na bazi Bacillus thuringiensis.

Prirodno ne znači netoksično

Bacillus thuringiensis (Bt) je registrirani prirodni pesticid koji ubija ličinke leptira (gusjenice kupusnog bijelca, kukuruznog moljca), ali ne djeluje na odrasle leptire, pčele, ptice ni sisavce. Ne razlikuje štetne od zaštićenih vrsta, pa može jednako ugroziti i rijetke gusjenice poput lastinog repa (Papilio machaon). Na tom primjeru vidimo da i u stvarnosti, granica između "prirodnog" i "sintetskog" nije samo kemijska - ona je regulatorna, tržišna i znanstveno normirana te i sa takvim pesticidima treba biti oprezan.

Prva stvar koja često ostaje izvan fokusa jest da prirodni ne znači automatski da se radi o netoksičnoj tvari. Brojne biljne tvari koje odbijaju ili uništavaju štetnike to čine upravo zato što djeluju na živčani sustav, hormonalne signale ili reproduktivne mehanizme insekata - a te iste tvari mogu imati neželjene učinke na korisne organizme, mikrobiom tla ili zdravlje ljudi.

Povijesni primjeri poput Rotenona (biljnog insekticida zabranjenog zbog neurotoksičnosti) ili nikotinskih ekstrakata svjedoče o toj dvosmislenosti. Prirodno podrijetlo ne pruža automatski ekološku ili zdravstvenu garanciju - pitanje sigurnosti uvijek ostaje empirijsko, a ne retoričko.

Ipak, ako se prirodni pesticidi koriste unutar vrta koji sadržava bioraznolikost, u kojem se vodi računa o očuvanju tla, poput agroekoloških, odnosno permakulturnih ili sintropskih vrtova, oni mogu biti pomoć u fazi stvaranja toliko zdravih ekosustava da pesticidi postaju nepotrebni.

Do tada, evo kako i što koristiti.

Prirodna sredstva protiv insekata

Protuinsektni pripravci protiv lisnih uši, štitastih moljaca, buhača, stjenica mogu se napraviti na primjer od otopine koprive. Uberete kilogram svježe koprive i razrijedite je u deset litara vode. Ostaviti 24-48 sati, procijediti i špricati po biljkama, najbolje ujutro rano, nikada po suncu. Djeluje kao repelent i blago gnojivo. Sličan pripravak, dobijete i ako pomješate ocat i vodu u omjeru jedna mjerica octa na deset mjerica vode. Može se koristiti protiv mrava i biljnih uši, ali potreban je oprez, jer može spaliti osjetljive listove.

Također možete napraviti sprej od čilija i češnjaka, tako da u jednu litru vode ubacite jednu čili papričicu, jednu glavicu češnjaka i malo sapuna. Smjesu ćete morati izmiksati ili staviti u blender. Potom možete prskati, također rano ujutro, ili navečer. Smjesa se čuva u hladnjaku, a djeluje kao snažan repelent i insekticid.

Najjednostavniji recept je možda sapunski sprej. U litru vode doda se jedna žlica prirodnog tekućeg sapuna kojim se špricaju biljke protiv lisnih uši i tripsa. Nikako koristiti dok je sunce.

Prirodna sredstva protiv gljivica

Prirodni pesticidi pomažu i u borbi s gljivicama poput pepelnice ili plamenjače. Za to, možete smiksati mješavinu sode bikarbone i vode. Na jednu litru vode ide jedna čajna žličica sode bikarbone i malo blagog sapuna. Primjenjuje se kod prvih znakova gljivičnih bolesti.

Alternativno, protiv gljivica možete se boriti čajem od preslice (Equisetum arvense) tako da u litri vode kuhate 100 g svježe preslice 30 min. Taj čaj potom razrijedite u omjeru jedna mjerica čaja naprema pet mjerica vode. Neem ulje koristi se protiv štetnika, a sigurno je za ljude i pčele ako se koristi navečer. Može se kupiti gotov pripravak.

Što izbjegavati i kako prskati?

Svakako treba izbjegavati nikotin (duhan), koji je možda djelotvoran, ali izrazito toksičan za korisne insekte i tlo. Lako ćete pogriješiti i s esencijalnim ili eteričnim uljima (npr. lavanda, ružmarin, eukaliptus). Iako mogu biti korisna u repelentima, koriste se u jako razrijeđenim količinama jer mogu oštetiti biljke.

Prska se uvijek u rano jutro ili predvečer, i nikad na jakom suncu. Uvijek testirati na manjem dijelu biljke prije prskanja cijele površine. Najbolje rezultate dobit ćete ako kombinirate prirodne pesticides biovrtlarstvom: sadnja biljaka koje odbijaju štetnike (npr. neven, kadifica, bosiljak) u kombinaciji s biljkama koje štitite.

Priroda se zna sama štititi, njoj ne trebaju pesticidi

Prirodni pesticidi su u svojoj biti reaktivno rješenje - nešto što se primjenjuje nakon što se problem već pojavi. U kontekstu agroekološkog pristupa, koji teži prevenciji stresa kroz dizajn sustava (plodored, mješovita sadnja, pokrovni usjevi, očuvanje korisnih predatora), pesticidi - bilo prirodni ili kemijski - gube središnje mjesto. Ključno pitanje više nije kako tretirati problem, nego kako ga spriječiti kroz otpornost ekosustava.

Prirodni pesticidi imaju smisla samo unutar proizvodnog modela koji uključuje bioraznolikost, očuvanje tla i decentralizirane sustave opskrbe. U regenerativnoj poljoprivredi, svrha je održavati mrežu odnosa u kojoj su korisni kukci, mikroorganizmi i predatori dio sustava otpornosti. Prirodni pesticidi koji djeluju neselektivno - iako tehnički "prirodni" - mogu narušiti tu mrežu. Pitanje nije samo čime tretiramo, nego koga štitimo i u kakvom sustavu.

Na kraju, možemo još samo naglasiti da su ovakvi pripravci široko korišteni u praksi ekoloških i permakulturnih vrtlara, no njihova djelotvornost i sigurnost najčešće se temelje na iskustvenom znanju i narodnoj praksi, a ne na sustavno provjerenim studijama. U znanstvenoj literaturi rijetko su predmet ozbiljnijih testiranja, pa se nalaze prvenstveno na edukativnim portalima, u priručnicima za biovrtlarstvo te na forumima i blogovima posvećenima organskoj proizvodnji.