Istraživanje provedeno pri Bjerknes centru za istraživanje klime u Bergenu u Norveškoj, a objavljeno u časopisu Nature Communications naglašava da morski ekosustavi igraju ključnu ulogu u regulaciji klime kroz direktnu apsorpciju CO2 i kompleksne povratne sprege između oceana, atmosfere i kopna.

Autori zaključuju kako je očuvanje i istraživanje funkcionalnosti morskih ekosustava, posebno biološke pumpe ugljika, od presudne važnosti za ublažavanje klimatskih promjena i razvoj učinkovitih klimatskih politika. Isti autori u članku na Carbon Briefu tvrde da očuvanje morskog života usporava klimatske promjene čime stvara značajnu ekonomsku vrijednost - koja bi se brojala u milijardama dolara.

Nisu izolirani u ovome mišljenju. Svjetsko sveučilište za pomorstvo u Švedskoj, čiji je osnivač Međunarodna pomorska organizacija (IMO) - specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda - objavilo je u ožujku ove godine studiju prema kojoj je ekonomska vrijednost ugljika pohranjenog u oceanima 545 milijardi američkih dolara - u međunarodnim vodama.

Cijena je izračunata na temelju tržišne cijene ugljika od 90 dolara po toni CO2. Unutar nacionalnih voda (EEZ - isključivi gospodarski pojasevi), pohranjeni ugljik trenutno vrijedi 383 milijarde. Autori procjenjuju da će do 2030. godine vrijednost porasti na preko 2,2 bilijuna dolara.

Kako ocean čuva milijarde dolara?

Oceani trenutno apsorbiraju oko 25 posto emisija CO2 uzrokovanih ljudskim djelovanjem što ih čini vitalnim u borbi protiv globalnog zagrijavanja. Čine to putem biološke pumpe ugljika. To je ključni prirodni proces kojim morski organizmi uklanjaju ugljik iz atmosfere i pohranjuju ga u dubokim slojevima oceana i sedimentima.

Biološka pumpa djeluje kroz različite dubinske zone oceana, u kojima različiti organizmi sudjeluju u obradi i pohrani ugljika. Morski organizmi, poput fitoplanktona, u različitim zonama dubine oceana pretvaraju otopljeni anorganski ugljik (DIC) u organsku tvar putem fotosinteze. Ova organska tvar potom tone u dublje slojeve oceana, gdje se remineralizira, čime se ugljik učinkovito uklanja iz atmosfere i pohranjuje u oceanu.

Oceani štede milijarde dolara time što uklanjaju višak CO2 iz atmosfere i time smanjuju potrebu za tehnološkim uklanjanjem ugljika. Također smanjuju klimatske ekstreme i povezane ekonomske štete, koje su sve češće i sve skuplje. U konačnici, održavaju planet unutar "podnošljivih" klimatskih granica. Bez tih funkcija, smatraju autori, ekonomski trošak za društva i države bio bi radikalno viši, a klimatski ciljevi - teško ili nemoguće ostvarivi.

Što se događa ako nestane "biološka pumpa ugljika" u oceanima?

Simulacije pokazuju da bi bez morskog života više CO2 ostalo u atmosferi, jer bi nedostatak organizama promijenio vertikalnu distribuciju ugljika u oceanu, smanjujući njegovu sposobnost apsorpcije dodatnog CO2. Kapacitet kopnenih biljaka za apsorpciju viška CO2 smanjuje se tijekom vremena, vjerojatno zbog ograničenih hranjivih tvari, što dodatno naglašava važnost oceana u regulaciji klimatskih promjena.

Korištenjem naprednog klimatskog modela NorESM2, norveški istraživači simulirali su klimatske uvjete zdravog oceana punog života i oceana u kojem život umire. U abiotičnom scenariju (bez morske biologije), atmosferski CO2 s predindustrijskih razina povećao se za više od 50 posto (163 ppm), a globalna prosječna temperatura zraka porasla je za 1,6 °C.

U budućim projekcijama, scenariji bez morske biologije pokazali su znatno veće koncentracije atmosferskog CO2 i brže zagrijavanje planeta. Na primjer, u scenariju visokih emisija (SSP5-8.5), globalna temperatura porasla je za gotovo 5 °C do 2100. godine, što je 30 posto više nego u scenarijima s prisutnom morskom biologijom.

Autori zaključuju kako bez biološke aktivnosti, površinski slojevi oceana imaju višu koncentraciju CO2 i viši Revelleov faktor, što smanjuje sposobnost oceana da apsorbira dodatni antropogeni CO2. U scenarijima bez morske biologije, kopneni ekosustavi apsorbiraju dio viška CO2, ali njihova sposobnost za dugoročnu pohranu ugljika je ograničena, posebno u uvjetima zagrijavanja i zasićenja vegetacije.