U bivšem Sovjetskom Savezu, u kasnim 1950-ima i 60-ima, mnoge knjige koje su kritizirale politički sistem umnažale su se i skrivečki kružile među ljudima. Njihovi autori nikada nisu zaradili niti novčića na autorskim pravima. Naprotiv, bilu su proganjani, osuđivani u službenim tiskovinama, te su redom završavali u sibirskim gulazima. Unatoč svemu, oni su i dalje pisali.

Zašto? Zato što su htjeli podijeliti što osjećaju. Od evanđelja do političkih manifesta, književnost je omogućila idejama da obiđu, pa čak i da promijene svijet.

Osobno, nemam ništa protiv ljudi koji zarađuju na svojim knjigama, pa tako i ja zarađujem za kruh. No, pogledajte što se trenutačno događa. Stop Online Piracy Act (S.O.P.A) može uništiti Internet. Ovo je prava opasnost ne samo za Amerikance nego i za sve nas, ako zakon bude prihvaćen on će utjecati na cijeli svijet.

Što ja mislim o tome?

Kao autor bi trebao braniti intelektualno vlasništvo no ja to ne želim.

Pirati cijelog svijeta ujedinite se i piratizirajte sve što sam ikada napisao!

Vremena kada je svaka ideja imala svojeg vlasnika zauvijek su prošla. Prvenstveno, svi recikliraju četiri teme: ljubav između dvoje ljudi, ljubavni trokut, borba za moć i priča o putovanju. Drugo, svi pisci žele da se čita ono što su napisali, bilo da je riječ o članku u novinama, blogu, pamfletu ili grafitu na zidu.

Što češće čujemo neku pjesmu na radiju skloniji smo tome da kupimo CD. Isto je i s književnošću.

Što je knjiga piratiziranija to je bolje. Ako im se sviđa početak slijedeći će dan kupit cijelu knjigu jer nema napornije stvari od čitanja dugih tekstova na zaslonu računala.

1. Neki ljudi će reći: Vi ste dovoljno bogati da si možete dopustiti da se vaše knjige distribuiraju besplatno.

Istina je. Ja sam bogat. No da li me želja za bogatstvom potaknula da pišem? Ne. Obitelj i učitelji su mi rekli kako nema budućnosti u pisanju. Počeo sam pisati, i nastavljam s pisanjem jer me ono ispunjava, daje smisao mojem životu. Da se sve vrti oko novaca odavno bi prestao pisati te se na taj način poštedio redovito negativnih recenzija.

2. Izdavači će reći: Umjetnici ne mogu preživjeti ako ih se ne plaća.

Kada je 1999. objavljena moja prva knjiga u Rusiji (s nakladom od 3000 primjeraka) u zemlji je vladala opaka nestašica papira. Slučajno sam otkrio piratsku verziju Alkemičara i odmah sam ju stavio na svoju Internet stranicu. Godinu dana kasnije, kada je okončala kriza, moja knjiga je prodana u deset tisuća primjeraka. Do 2002., u Rusiji je prodano preko milijun primjeraka, a danas se ta brojka vrti oko 12 milijuna.

Na svojem proputovanju Rusijom upoznao sam ljude koji su se prvi puta susreli s mojim radom putem piratske verzije koju sam objavio na svojoj Internet stranici. Danas, putem stranice "Pirate Coelho" dajem linkove na sve svoje knjige koje se nalaze na internetu. Unatoč tome, prodaja mojih knjiga i dalje raste - skoro 140 milijun prodanih primjeraka diljem svijeta.

Kada pojedete naranču morate se vratiti u trgovinu kako bi kupili novu. U tom slučaju ima smisla kupiti proizvod na licu mjesta. U umjetnosti vi ne kupujete papir, tintu, kist, platno ili glazbene note nego ideju koja je proizašla kombiniranjem tih proizvoda.

Piratstvo može poslužiti kao sredstvo upoznavanja s radom umjetnika. Ako vam se sviđa njegova ili njezina ideja onda ćete htjeti imati ju u svojoj kući; dobra ideja ne treba ničiju zaštitu.

Sve ostalo je ili pohlepa ili neukost.

Ovaj tekst je prijevod Coelhovog bloga na kojemu se osvrnuo na sve veću buru koju je izazvao kontroverzni prijedlog paketa antipiratskih zakona o kojima će američki Kongres uskoro glasovati.