Na Veliki petak u centru Londona održat će se brutalne procesije, govori puni mržnje i gnusna ubojstva. Na Trafalgar Squareu bit će ubijen Isus Krist. „Želimo ispričati ljudima jednu od središnjih priča kršćanstva, usto ih i malo zabaviti", objašnjava producent Peter Hutley, inače već veteran kad su u pitanju pasijske drame diljem Velike Britanije i SAD-a. „Ovakva izvedba, u kojoj možete dodirnuti glumce, zaista je moćna." Glumljenje Isusove smrti nipošto nije nov koncept: pasijske predstave izvode se diljem kršćanskoga svijeta već stoljećima. „Bile su popularne u srednjovjekovnoj Europi kao jedan od načina prepričavanja priče o Isusovoj smrti ljudima koji su često bili nepismeni", objašnjava James Shapiro, profesor engleskoga jezika i književnosti pri Sveučilištu Columbia. „Ali kasnije je protestantima ova katolička tradicija zasmetala."

Tijekom prošloga desetljeća zanimanje za predstave je poraslo, sve zahvaljujući Melu Gibsonu. „Pasija" nije bio prvi film o razapinjanju (Isusa), ali je svakako bio najuspješniji", primijećuje Shapiro. „Ljudi uživaju u gledanju krvavih detalja Isusove smrti. Bili vi pismeni ili ne, radi se o jednoj iznimno neodoljivoj priči. Naravno, za one koji su uključeni u Isusovu smrt priča je uznemirujuća." Ove će pak godine deseci tisuća posjetitelja gledati stanovnike Oberammergaua iz Bavarske kako izvode raspeće, što inače rade od 1634. godine. Isto će učiniti i članovi bratstava Fusionadas, San Bernardo i La Paz iz Španjolske te filipinski kršćani koji su dobrovoljno pristali da ih se prikuje na križ - i to doslovno.

Od pojave filma „Pasija", brojne su se predstave pridružile onome što čini Oberammergau&Co. Jedna pod njih je i ona iz Poznana u Poljskoj koja je danas najposjećenija u Europi. No Gibsonov uspjeh je kao dvosjekli mač: „Ironija uspješnosti  (filma) Pasije Isusa Krista leži u tome da je sad sve teže izvoditi predstave", kaže Shapiro. „Grupe lokalnih zajednica ne mogu se mjeriti s Melom Gibsonom." Ali ljudima iz Balmasede iz Španjolske, hollywoodski specijalni efekti su sporedna stavka. „Mnogi čekaju godinama kako bi glumili Isusa, Magdalenu ili neku drugu glavnu ulogu", tvrdi jedan od organizatora Daniel Santamarina. „I nije svatko tko glumi u našim predstavama nužno kršćanin. Za mnoge je to jednostavno dio tradicije."

Simon Hemingway jedan je od veterana čak sedam pasijskih predstava i izvedbi posljednjih sati Isusova života. Ovoga Velikoga petka Hemngway će biti razapet kao Isus Krist na Trafalgar Squareu.

Kako se uopće postaje Isusom?

Ja nimalo ne sličim Isusu pa ni Dalaj-lami ali sam uvijek htio glumiti Isusa ili Jamesa Bonda. A do glumljenja Jamesa Bonda očito nije došlo. Isusa sam glumio dosad već sedam puta. Nastojim se koncentrirati na osnove kao što je strpljenje.

Koji su izazovi ove uloge?

S filozofske točke gledišta, uloga je zastrašujuća, no radije bih glumio Isusa ili proroka nego silovatelja. Jednom je užad s križa pukla i ja sam pao s visine od gotovo 4,5 metara. Publika mi je gromoglasno pljeskala.

Zamjenjuju li vas ljudi s Isusom?

Sad mi je 45 godina, kosa mi se prorjeđuje tako da na temelju izgleda ljudi me ne miješaju s Isusom. Ali često mi znaju prići i reći da sam im promijenio život. Ja im odgovaram: „Isus je to učinio; ja sam samo Simon Hemingway."

Filipinski grad San Fernando, nekih 70-ak kilometara od Manile, ne vjeruje u glumu. 'Isus' i desetak dobrovoljaca koji će mu se pridružiti zaista se prikivaju za križ i to čavlima od pet centimetara. „(S križa) se skidaju kad osjete da su se očistili od grijeha", objašnjava glasnogovornik Chit Afugang. „Neki prolaze ovaj ritual svake godine. Drugi se pak bičuju koristeći štapove od bambusa koji su vezani za uže."

Katolička crkva ne odobrava takav ritual kojega smatra barbarskim, ali usprkos tome 80,000 ljudi tu se sjati svake godine kako bi ga pogledalo. Lokalne turističke agencije sada u ponudi imaju i petodnevne pasijske ture u sklopu kojih se nalazi i nekoliko predstava u San Petro Cutudu i susjednim gradićima te posjeti lokalnim 'Isusima' i njihovim obiteljima.