Prije nekoliko dana napustio nas je iznimni umjetnik, keramičar svjetskoga glasa Hanibal Salvaro Hani u 88., godini doista ispunjena i aktivna života (rođen je 1935. godine).

Imao sam istinsko zadovoljstvo surađivati s njim u povodu prezentacija niza ekskluzivnih i nesvakidašnjih umjetničkih realizacija, uspješnih nastupa u mnogim inozemnim galerijama, pa i kod oživotvorenja ideje o stalnom postavu njegovih ali i tuđih djela u galeriji  u Zagrebu.

Priznajem, uvijek sam čudio njegovoj neiscrpnoj energiji, neumorivosti duha i tijela, vječnoj gladi za istraživanjem raznolikih artističkih mogućnosti, od materijala posebice pa sve do motiva, oblikovanih u skulpturama, slikama ili u performansima.

Njegova je radoznalost bila neutaživa, do zadnjeg časa života kao i njegovo istinsko uživanje u poslu s kojim se puna srca bavi mnoštvo godina, ostavljajući svojim opusom ali i organizatorskim radom duboki trag ne samo u životu grada u kojem stanovao nego i u svijetu, gdje je živio.

O kompleksnom i obimnom djelu Hanibala Salvara Hanija tek treba početi ozbiljno promišljati i pisati.

Zbogom Salvaro.