Bio je to politički obrat kakav se zbiva samo između država koje se zaista ne podnose. A kada ovako pukne između dviju zemalja koje su takorekuć prekjučer potpisale ugovor o svom navodno neuništivom prijateljstvu - onda mora da je to ljubav. Ili propala ljubav, što je, kako znamo, još gore.

Već četiri godine konzorcij pod vodstvom Gazproma gradi novi plinovod kroz Baltičko more. Sjeverni tok 2 je od početka bio trn u oku istočnim Europljanima iz EU-a. No kako su u konzorcij uključene njemačke tvrtke kao i jedan poludržavni francuski gigant, protivnici plinovoda nisu imali načina zaustaviti gradnju. Jer kada se Njemačka i Francuska uhvate pod ruku, onda one određuju kurs EU-a.

Kad ono u četvrtak - obrat! Tako vrtoglav da su neki u Berlinu bili ošamućeni. Francuska vlada je objavila da će se usprotiviti Sjevernom toku 2 i to u samoj završnici. Europska unija je trebala toliko pooštriti kriterije za plinovod da bi on srednjoročno postao ekonomski neisplativ.

Na kraju do toga nije došlo. Ukratko, u posljednji tren su Berlin i Pariz u petak ipak napravili jedan od onih poslovičnih briselskih kompromisa: puno riječi, puno drame, a sve ostaje po starom.

Čemu onda sve to? Čemu prijetnja Pariza da će promijeniti stranu i to dok kancelarka Angela Merkel vodi razgovore s predstavnicima istočnoeuropskih zemalja koje se protive plinovodu? Ali to nije bio jedini sukob. Još prije toga je francuski predsjednik Emmanuel Macron priopćio da neće sljedećeg tjedna doći na Minhensku konferenciju o sigurnosti gdje je trebao nastupiti zajedno s Angelom Merkel.

U Parizu dugo sazrijevaju frustracije jer se s njemačkim partnerima premalo toga događa na području sigurnosne politike. Jer iza lijepih riječi Berlina ne dolaze djela. Nijemci i Francuzi recimo potpišu pismo o namjerama da zajedno proizvode zrakoplove i tenkove, ali onda se ne mogu suglasiti o izvozu tog oružja. Strateške kulture se previše razlikuju.

Tako je otvoreno tržište špekulacija o tome je li Macron upravo zbog toga otkazao zajedničko pojavljivanje s Merkel u Münchenu premda je kao službeni razlog navedeno da nema vremena. Vjeruje se da francuski predsjednik više nema volje za govorancije već hoće konkretna djela.

U nedavno potpisanom ugovoru o prijateljstvu u Aachenu su se dvije strane obvezale na sinkroniziranu vanjsku i sigurnosnu politiku, kao i da će biti na istoj liniji kad su u pitanju odluke EU-a.

To se u trzavicama oko plinovoda nije dogodilo. Ipak, i Berlin često naginje političkom soliranju bez dogovora s partnerima u Parizu. U tom čitanju jedva izbjegnuti fijasko Sjevernog toka 2 izgleda drugačije: kao oštra povratna lopta, kao izraz borbe za prevlast. Tko se voli taj se tuče za moć.