Mutacije gena raka otežavaju liječenje
Znanstvenici su uočili da postoji više genetskih razlika nego sličnosti u uzorcima raka stoga su tzv. pametni lijekovi često ne učinkoviti
Uzimanje tkiva za biopsiju iz samo jednog dijela tumora možda neće dati punu sliku njegove genetske raznolikosti i može objasniti zašto liječnici, iako koriste tzv. pametne lijekove, često ne uspiju spasiti pacijente čiji se rak proširio, kažu britanski znanstvenici, javlja Hina.
Njihovo je istraživanje utvrdilo da postoji više genetskih razlika nego sličnosti u uzorcima uzetima s različitih dijelova istog tumora te iz metastaza. To bi moglo objasniti zašto je, unatoč razvoju tzv. pametnih lijekova koji ciljano napadaju tumore određenog genetskog tipa, prognoza za mnoge pacijente s metastaziranim tumorima dojke, pluća ili bubrega i dalje loša.
No, znanstvenici čiji je rad objavljen u časopisu New England Journal of Medicine, kažu da je istraživanje pokazalo kojim smjerom treba ići.
Tim je proučavao četiri bolesnika s rakom bubrega uzimajući uzorke iz različitih dijelova tumora kao i uzorke iz metastaza. Utvrdili su da su genetski defekti od uzorka do uzorka uzetog već unutar samog tumora bitno različiti, odnosno da se oko dvije trećine tih defekata razlikuje od uzorka do uzorka.
"Ovo je prvi puta da je rađeno sekvenciranje genoma kako bi se izradila genetska slika tumora u takvim detaljima", kaže Charles Swanton s instituta za rak iz University College London koji ističe da će sljedeći korak biti razumijeti što potiče takvu raznolikost genetskih defekata kod raka i otkriti ključne pokretače mutacija koji su zajednički za čitav tumor.
Genetsko profiliranje pacijenata i tumora sve je češće u liječenju raka u bogatijim zemljama u kojima se razvijaju nove generacije lijekova koji napadaju specifične genetske odlike raka.
Onkolog James Larkin kaže da istraživanje pokazuje da je stvarnosti personaliziranog liječenja raka puno kompleksnija nego što se ranije mislilo.
Istraživači su pronašli 118 različitih mutacija u svim tkivima uzetima iz tumora od kojih je njih 40 bilo prisutno u svim uzorcima dok je njih 25 pronađeno u samo jednom uzorku.