Godinu dana nakon povratka na scenu, vinkovačke Majke najavljuju svoj prvi unplugged koncert u karijeri. ‘Ištekane’ Majke pojavit će se u subotu, 12. travnja, u zagrebačkoj Tvornici kulture. Koncert će se pojaviti na DVD izdanju, a u međuvremenu će izaći i novi studijski album grupe koja je ratnih devedesetih predvodila nejaku domaću rock-scenu. Više informacija potražili smo kod Gorana Bareta, koji je u kafiću Limun naručio kolu bez limuna i još bio pod jakim dojmom od subotnjeg koncerta u Banjoj Luci. - Bilo je odlično! Primijetio sam da su ljudi baš slušali koncert, a i ovim mlađima je valjda bilo zabavno gledati, jer nikad nisu imali prilike doživjeti Majke uživo. Naš ih je scenski nastup toliko ‘omađijao’, da su svi buljili u nas.

• Ali zato ste propustili mogućnost da se sretnete s Bushem u Zagrebu.

- Da, i baš mi je žao zbog toga. Najgore mi je bilo što nisu dali klincima da demonstriraju protiv NATO-a i Busha. A ono što sam vidio na Markovom trgu, to je bila čista uvlakačka politika. Nemamo ponosa... Toga dana me bila sramota što imam domovnicu. Tek ćemo mi vidjeti što je zapravo taj NATO...

• Majke su se okupile prije točno godinu dana. Je li se povratak trebao toliko oduljiti?

- Već smo nakon četiri koncerta odlučili da počnemo raditi na novom albumu, jer bi bilo bez veze da se okupimo kao Bijelo dugme, napravimo nekoliko koncerata i nestanemo. Ako smo odlučili nastaviti karijeru u Majkama, onda to mora biti ozbiljno. Svi smo završili sa svojim rehabilitacijama, osjećamo se dobro i dovoljno zrelo...

• Znači radi se o nekim nikad viđenim Majkama, zrelima i dobrog zdravlja?

- Ma ne. Čim smo uključili pojačala u struju, osjetili smo da su to dobre stare Majke. I novi album će nam biti u poznatom rokerskom fazonu.

“Imam osamdeset neobjavljenih pjesama. Imao sam blokadu, ali kad me puklo nisam se mogao zaustaviti. Znao sam napraviti i po osam pjesama u jednoj noći. Nevjerojatno, samo je izlazilo iz mene.” 

• U kojoj je fazi album?

- Trenutačno radimo aranžmane za pjesme, a računam da će biti objavljen krajem godine. Naziv ploče još nije definiran, al’ imamo nekih opakih ideja.

• Majke su se okupile u vrijeme kad su vas Plaćenici ostavili na cjedilu. Vi ustvari i niste imali previše izbora...

- Ma ja sam sa svojom solo karijerom bio sasvim zadovoljan i meni okupljanje Majki uopće nije trebalo u životu. Kad sam sa svojim gitaristom Zokijem pričao o njegovom dolasku u Plaćenike, shvatio sam da neki članovi Majki ne žive baš dobro. Tada sam odlučio da ljudima treba pomoći.

• Dakle, okupili ste bend iz humanitarnih razloga?

- Točno tako, a i zaželjeli smo se onog našeg rock-zvuka. Meni još po ugovoru ostaje napraviti jedan solo album, koji će biti nekakav bjelački blues, a s Majkama ću se potruditi da snimimo pravi hard-rock album za 21. stoljeće. Imam još osamdeset neobjavljenih pjesama. Dvadesetak sam izabrao za novi album Majki, a od ostatka ću probrati nešto za neke nove Plaćenike.

• Osamdeset neobjavljenih...?

- Da, da... Imao sam blokadu, ali kad me puklo nisam se mogao zaustaviti. Znao sam napraviti i po osam pjesama u jednoj noći. Nevjerojatno, samo je izlazilo iz mene...

• Na sljedećem ste koncertu odlučili Majkama isključiti struju...

- To je ideja ljudi sa Stojedinice i našega menadžera. Oni su zaželjeli jedan unplugged album, pa zašto ne? Sve će izaći na DVD-u, pa će ljudi to valjda slušat, pržit... Moja je želja da snimka izgleda kao da sviramo u sedamdesetima, da slika nije previše digitalizirana. Znaš, ono, ako mi je lice od reflektora crveno, neka je, nemoj mi ga blijediti.

• Kako sami sebi izgledate na ekranu?

- Ne gledam se! To radi moj menadžer. Ma... Što god da im pružim na televiziji, odgovornima nikad nije dovoljno dobro. Tako da me baš briga, samo pazim da nekog ne uvrijedim.

• Jeste li sredinom osamdesetih, kad su Majke prvi put stupile na vinkovačku scenu, ikad mislili da ćete izaći iz lokalnih okvira?

- Nismo se nadali ničemu, niti smo mislili da možemo, jer su se favorizirali bendovi iz velikih centara. Tada nas je spazio Zdenko Franjić, nezavisni izdavač, koji je oko sebe skupio razne demo bendove, opaku ekipu. Da je Zdenko imao samo malo više samokontrole, mogao je danas imati najjaču izdavačku kuću u regiji. Međutim, na kraju se sve srozalo...

• Kad se dogodio prijelomni trenutak?

- Prvi naš veliki hit je bio ‘Ja sam budućnost’, iako smo na ‘Hit depou’ i prije sa svakom pjesmom bili prvi. Mislim da će i nakon novog albuma biti slična situacija.

• Kad vas je ‘veliki centar’ prvi put registrirao? Sjećate li se prvog koncerta u Zagrebu?

- Kako se ne bih sjećao. Bilo je to... Samo malo... Negdje osamdeset i.... šeste. Ili pete. Mislim u KSET-u. Ma ne, ne znam...

• Kakav status Goran Bare danas uživa u Vinkovcima?

- Građani me pozdravljaju kad tu i tamo svratim. Ne znam vole li me ili ne, ali nije mi ni bitno.

• Nedavno je bila obljetnica smrti Satana Panonskog, vinkovačkog punk-gurua. Koliko je on imao utjecaja na vaš glazbeni razvoj?

- Što se tiče scenskog ponašanja, tu sam puno naučio. Pokazao je svim glazbenicima u Vinkovcima da biti pjevač ne znači samo stajati i pjevati. Ali ta fama da je on otac punka u Hrvatskoj, mislim da je sasvim pogrešna.

• Niste čest gost na zagrebačkim koncertima. Koliko vas zanima današnja scena?

- Volim ići na koncerte, ali kad netko dolazi u Hrvatsku, znam da će ta svirka biti užas. Zato što one koji dolaze boli neka stvar za nas, a i one koji bi to trebali organizirati također zaboli. I onda dođeš na koncert, platiš tristo kuna, ništa ne čuješ i odeš kući sjeban.

• Možda bude bolje sad kad uđemo u NATO?

- Mo’š mislit.