Nenad Opačić, akademski kipar iz Varaždina suvremeni je hrvatski likovni umjetnik visokog ugleda, izlagao je na brojnim samostalnim zapaženim izložbama u domovini i svijetu, autor je vrlo obimnog i kompleksnog skulptorskog ali i slikarskog opusa, višekratno nagrađivan.

Imao sam jedinstvenu prigodu susresti se s nizom novih metalnih skulptura iz poznatog ciklusa „cyborgs", nastalih u najnovije vrijeme.

Riječ je o vrlo neobičnim i nesvakidašnjim metalnim tvorbama, naizgled odbačenih, suvišnih dijelova sklopljenih čudesnom rukom u jedinstvenu cjelinu iznova rođenog bića, pola čovjek pola stroj, možebitna nova verzija mitskih kentaura (čovjek-konj).

Doista, gotovo savršeno različiti profili cijevi, ovala, ploha, šupljina umreženi su moćnom rukom i vještinom autor samo njemu znanom magijom u oživljene metalne skulpture zajedničkog imena u kojima sve pršti dinamičnim gibanjem, pomicanjem, novo stvorenim životom jer ovaj metal doista diše, njegove se strukture vidljivo nadimaju, umjesto zraka u njihovim metalnim plućima kola energija.

Serija vrlo različitih kiborga realizirana je u kontinuiranom atelijerskom radu proteklih godina, motiv postaje sve privlačniji, ciklus se kao organska cjelina sve više otvara svom stvaratelju i ukazuje mu se u punoj jasnoći. Njihova je veza sve čvršća i sve dublja. Reklo bi se, neraskidivo su povezani.

Opačić konstruira novi svijet budućih bića, izraslih iz neizbježnog kompromisa između ljudi i strojeva, svijet koji ni malo ne sliči ljudskom svijetu ali nije još ni posve metalan.

Moramo spomenuti i izvirujuću toplinu tijela i položaja, koju emaniraju metalni Opačićevi kiborzi, doista poput ljudi, čije se se emocije mogle čitati u njihovim očima i u njihovim gestama.

Možda samo skulptor želi ukazati kako kiborzi potječu od čovjeka, jer on je, čovjek je njihov tvorac, on je stvorio uvjete za prve korake čovjeka stroja u neprestanoj borbi i želji za produžetkom ljudskog života i beskompromisnom borbom protiv raznih bolesti koje su skraćivale život ljudskoj rasi. Kiborzi su posve imuni, oni su budućnost. Oni su nepromjenljivi jer su trajni i nisu slabi i ne prijete im bolesti, oni su budućnost.

Bilo bi vrlo zanimljivo kada bi Opačić načinio odabir skulptura kiborga ( koje radi u različitim veličinama ali jedinstvenog pripadanja) i izložio ih kao detalje cjeline novoga, nastupajućeg svijeta.