Permakultura je sustav dizajniranja održivih ljudskih naselja i poljoprivrednih sustava koji oponašaju uzorke i odnose iz prirode. Riječ dolazi od engleskog "permanent agriculture", a koncept su razvili (bolje rečeno, usustavili prakse, znanja i vještine globalnih autohtonih naroda) Australci Bill Mollison i David Holmgren 1970-ih godina 20. stoljeća.

Nećemo se ovdje baviti pitanjem kulturne aproprijacije i čija je zapravo permakultura, ali ćemo kazati da je za premakulturne principe moguće pitati zapadne stručnjake koji će naplatiti svoje znanje u stotinama, a vjerojatnije, u tisućama eura. S druge strane, neki od naših migranata s globalnog juga, možda imaju ista ta znanja koja su stekli odrastavši u siromašnim zajednicama što nisu imale izbora nego biti "permakulturne" odnosno samoodržive i ekološki korisne.

Da su permakulturna znanja drevna, pokazuje sve veći broj novih istraživanja o tome kako su drevne poljoprivredne prakse u nekim dijelovima svijeta rezultirale povećanjem plodnosti zemlje (npr. Srednja i Južna Amerika, Australija), dok su drugdje plug, motika, kombajn i monokultura uzrokovali pustinje. Pogedajte povijesne i zemljopisne podatke i vidjet ćete da su lokacije na kojima se razvila prva poljoprivredna revolucija danas doslovno pustinje: Anatolija, Zagros, doline kineskih rijeka... A sada, karte utjecaja klimatskih promjena i Dalmaciji te pola Mediterana predviđaju dezertifikaciju. Permakultura je najjeftiniji odgovor na pitanje kako to zaustaviti.

Svatko može krenuti od balkona

Zainteresirani da se okušaju u permakulturi ili postupno uvedu njezine principe u svoj život, moraju znati da za ovo nisu potrebne velike investicije - svatko može krenuti od malih koraka u vlastitom domu, vrtu ili zajednici. Evo nekoliko preporuka za početak permakulturnog puta:

Počnite kompostirati: Bilo da živite u stanu ili na selu, pokušajte odvajati kuhinjski biootpad (ljuske jaja, talog kave, ostatke povrća) i vrtni otpad te ih kompostirati. U stanu se može koristiti mali vermikomposter s glistama, a u vrtu složiti kompostna hrpa. Kompostiranjem smanjujete otpad koji završava na deponiju, a dobivate besplatno organsko gnojivo za svoje biljke. Kompost obnavlja tlo i ključan je element permakulture.

Uvedite polikulturu u svoj vrt (makar i na balkonu): Umjesto da sadite samo jednu vrstu povrća na gredici ili u žardinjeri, iskušajte miješane sadnje. Primjerice, rajčica voli blizinu bosiljka - posadite ih zajedno; mrkvu i luk kombinirajte (jedan drugome tjeraju nametnike); salatu posijte ispod kukuruza ili suncokreta koji će joj praviti hlad. Čak i na balkonu, uz ukrasno cvijeće možete uzgojiti začine ili mini-povrtnjak - biljke će si međusobno pomagati. Oponašajte prirodu: svaka monokultura u vrtu neka dobije svog "partnera". Tako ćete imati zdravije biljke i raznovrsniju berbu.

Koristite malč i čuvajte tlo: Ako imate i najmanju gredicu ili čak teglicu, ne ostavljajte zemlju izloženom. Pokrijte tlo oko biljaka slamom, usitnjenim grančicama, lišćem ili čak usitnjenim kartonom (bez boje) - što god je pri ruci. Malč će uštedjeti vodu (manje zalijevanja!), spriječiti korov i pretvoriti i najslabiju zemlju u bogato tlo s vremenom. Ovo je jedan od najjednostavnijih, a najučinkovitijih poteza koji odmah donosi rezultat. Paralelno, izbjegavajte nepotrebno kopanje i preštihavanje tla - radije dodajte kompost na vrh i pustite glistama da odrade oranje!

Nabavite lokalno sjeme i stare sorte: Probajte uzgojiti neku staru sortu rajčice, paprike ili žitarice koju su možda uzgajale vaše bake. Takvo sjeme možete pronaći putem razmjena sjemena (pratite najave u udrugama poput ZMAG-a ili Permakulture Dalmacija od kojih prenosimo sve ove informacije) ili preko interneta od drugih vrtlara. Lokalno sjeme bolje će klijati i rasti u vašem podneblju, a usto pomažete očuvati agrobioraznolikost. Naučite i kako spremiti svoje sjeme: ostavite par najljepših plodova da sazru i sakupite sjemenke za iduću godinu. Osjećaj je poseban kada sijete sjeme "iz vlastite kuće", a time gradite i jednu zrno neovisnosti više.

Primjena u gradu i na selu: Nemojte misliti da trebate farmu da biste prakticirali permakulturu. Permakulturni principi primjenjivi su posvuda. U gradu to može biti zajednički urbani vrt u vašem kvartu - ako nema inicijative, možda baš vi možete pokrenuti jednu (primjer uspjeha: gradski vrtovi u zagrebačkim kvartovima od 2013. naovamo, ili nedavni napori u Splitu kroz Permakulturu Dalmacija).

Na balkonu ili prozorskoj dasci, uzgojite vlastito začinsko bilje ili cherry rajčicu - primijenite načelo brige o tlu u malom: kompostirajte u tegli gliste, malčirajte površinu zemlje u posudi. Na selu, ako imate komadić zemlje, počnite s kutkom permakulture: jedna gredica "tri sestre" (kukuruz, grah i tikva zajedno - tradicionalni indijanski polikult) ili mali voćnjak s povrtnjakom ispod krošnji.

Čak i javne zelene površine mogu postati permakulturne: zamislite školski vrt u kojem djeca uče uzgajati hranu, ili park u kojem umjesto dekorativnog grmlja rastu voćke dostupne svima. Neke škole i vrtići u Hrvatskoj već imaju takve projekte. Ključno je shvatiti da permakultura nije "sve ili ništa" revolucija, nego skup načela koja možemo postepeno usvajati. Svaka kišnica koju skupimo i svaka gredica koju učinimo raznolikom korak je prema održivijem sustavu.

Potpora i suradnja s lokalnom zajednicom: Potaknite i lokalne vlasti da podrže ove ideje - primjerice, općine mogu dati neiskorišteno zemljište građanima na korištenje za urbane vrtove, mogu sufinancirati tečajeve permakulture za poljoprivrednike ili pokrenuti pilot-projekte regenerativne poljoprivrede na općinskim parcelama. Europa već ulaže milijune u regenerativnu poljoprivredu i agroekologiju kao dio borbe protiv klimatskih promjena, pa postoje i fondovi za takve inicijative.

Hrvatski entuzijasti

Udružite se s drugima - Hrvatska permakulturna mreža relativno je mala ali entuzijastična; svake godine obilježava se Dan permakulture s događajima (primjerice u Zagrebu i drugim gradovima). Posjetite takve događaje, razmijenite kontakte. Zajedništvo ubrzava promjenu - dokazuje to i scena u regiji gdje permakulturne udruge iz raznih zemalja surađuju kroz Erasmus+ projekte, razmjenjuju mlade volontere i znanje.

Permakultura je, dakle, dostupna svima. Ne morate odmah preseliti u šumu i živjeti off-grid (premda i to može biti nečiji put); možete krenuti od malih promjena u svakodnevici. Kako je u intervjuu rekao jedan iskusni permakulturist: "Puno je toga što možete napraviti odmah - tamo gdje živite. Počnite mijenjati kako trošite novac: umjesto da podržavate korporacije koje uništavaju planet, podržite male lokalne proizvođače.

Umjesto procesirane hrane, kupujte pravu hranu koja je rasla u zemlji, a nije došla brodovima ili avionima iz daleka.". Takve odluke su dio permakulturne filozofije jer mi kao potrošači kreiramo sustav hrane. Svaki put kad kupimo lokalno organsko povrće umjesto uvezenog tretiranog, mi glasamo za održivost. I obratno.

Na kraju, važno je naglasiti optimizam i prilagodljivost permakulture. Ona ne negira probleme s kojima se suočavamo - od klimatskih poremećaja do društvene nepravde - ali nam daje alate da na njih odgovorimo konkretno, u svom okruženju. Permakultura nas uči da svaka kriza može biti prilika za dizajn boljeg sustava ("problem je rješenje", kaže poznata permakulturna izreka).

Monokulturni, petro-kemijski model poljoprivrede možda je dosegao svoj vrhunac i pokazao limite; sada je vrijeme za "rethinking agriculture", kako to naziva Europska agencija za okoliš, i okretanje prema metodama koje će hraniti ljude i za 50 i 100 godina.

Permakultura tu stoji kao spreman, iskušan i razrađen pristup. U zemlji poput Hrvatske, koja još uvijek ima relativno čistu okolinu, puno obradive zemlje i bogatu tradiciju poljodjelstva, implementacija permakulturnih principa može značiti razliku između uvozne ovisnosti i održive samodostatnosti.

Umjesto iscrpljene zemlje i uništenih ekosustava, možemo imati vitalna tla, bogatu bioraznolikost i lokalne zajednice koje uspijevaju. Za takvu budućnost vrijedi zasukati rukave - priroda će nam na tom putu biti najbolji saveznik.