Ah ljubav... ludi ste za tom drugom osobom. Pogled ne spuštate s nje. A onda shvatite da isto vrijedi i za vaše ruke. No, postoje li uopće granice javnog iskazivanja pažnje?

Protiv ljudske prirode se ne može. Uostalom, nije li lijepo vidjeti zaljubljeni par dok se drži za ruke ili je zagrljen. Pa i poljupci nisu ništa loše. Na kraju krajeva, kome smeta, ne mora gledati.

Dodir, poljubac, zagrljaj način su da se pokaže ljubav, naklonost, osoba se osjeća zaštićenom i ono najvažnije, partner koji pokazuje takvu vrstu pažnje sigurno će ostaviti bolji dojam od onoga koji se ustručava učiniti bilo što zbog toga „što bi svijet mogao pomisliti."

Naravno, postoji granica dobrog ukusa. Kao što postoje i parovi koji je prelaze u svojim izrazima naklonosti. Ne skidaju ruke jedni s drugih, ljubljenje liči na sve osim na ljubljenje i slično. Naravno, u javnosti to izgleda u najmanju ruku neumjesno.

Ulice, trgovački centri, kafići, preplavljeni su takvom ekipom. Upitno je smatra li itko osim njih samih da je to zanimljivo. Držanje za ruke? OK. Pusa, dvije? Ma super.

Ali višeminutnom „drpanju", maratonskom francuskom ljubljenju itd., jednostavno nije mjesto u javnosti.

Zašto bi gradski autobus postao poput noćnog kluba s plesačicama u krilu? Pogotovo ako smijemo gledati, ali ne i sudjelovati.

Uostalom, postoji tu još implikacija. Kako bi se osjećali vaši prijatelji u situaciji da su gledatelji neumjesnosti? Recimo jedan prijatelj je prisutan na kavi s vama i vašim partnerom. Najblaže rečeno, isključeno i vrlo glupo. Imajte obzira!

Pretjerana strast vas može odvesti i do spolnog čina u javnosti, a zakon je tu jasan. No, nekima očito ni to nije dovoljno.

Najbolje je prepustiti se takvim radnjama zato što se međusobno privlačite, a ne da privučete pozornost drugih. I, naravno, na odgovarajućem mjestu u odgovarajuće vrijeme.