Otvorenje izložbe Šest pilona za šest osoba umjetnice Dubravke Rakoci održat će se u utorak, 6. svibnja u Francuskom paviljonu s početkom u 19 sati. Izložba je otvorena do 17. svibnja, radnim danom i subotom od 12 do 20 sati.

U znaku kruga

Dosljedno izrađujući kružne, monokromno-akromatski obojane, procesualno osmišljene te ambijentalno tretirane slikarske formate velikih dimenzija, Dubravka Rakoci već više od četiri desetljeća zaokuplja pozornost svih poznavatelja hrvatske suvremene umjetnosti. S razlogom. Riječ je o umjetnici koja se svojedobno na itekako prepoznatljiv, kreativan, a samim time i autorski autentičan način znala nositi s izazovima što su ih znakovite promjene u umjetničkoj paradigmi s kraja sedamdesetih godina prošloga stoljeća sa sobom nosile, ostajući pritom dosljedno na tragu svojih nekoliko godina ranije - u kontekstu neoavangardno intonirana ozračja tzv. nove umjetničke prakse - formiranih poetskih ishodišta. Zamor konceptualnih praksi do kojega je u to doba nužno moralo doći rezultirao je obnovljenim zanimanjem za potencijale slikarskog medija, isprva posredstvom asketski intoniranog primarnog/analitičkog slikarstva, a ubrzo potom i pravom eksplozijom raznorodnih te raspojasanih kolorističko-gestualnih narativa neoekspresionističke provenijencije. Ostajući vjerna platnima i bojama te pritom prihvaćajući i neke primarno-analitičke postulate, Rakocijeva će na specifičan način pridonijeti onodobnoj afirmaciji slikarstva. Ona, međutim, nipošto neće podleći zovu spomenutih neoekspresionističkih trendova, već će svoje slikarstvo nastaviti razvijati u radikalno drukčijem smjeru. Kolorit i kružno platno ostali su, naime, jedinim „sadržajima" njezinih slika, ali uz sve snažnije naglašavanje njihovih ambijentalnih komponenti. Umjetnica, dakle, svoja monokromno obojana i kružno oblikovana platna organički širi po unaprijed zadanu prostoru, a eventualnim „preprekama" (prozori, vrata, zidna ispupčenja odnosno udubine i sl.) prilagođava se postupkom preklapanja. Na taj način veći ili manji dio izvorno stražnje strane slike postaje njezinom prednjom stranom, a oblik kruga pritom se prividno narušava. Krug je, dakako, s razlogom odabran, ponajprije zahvaljujući simbolici koju emanira. Sugerira kako beskonačnost - nimalo nije slučajno da su vizualna uprizorenja svemira u znanstveno-popularnoj literaturi gotovo uvijek kružnoga oblika - tako i savršenstvo. Odsustvo „prepreka" u slučaju Dubravke Rakoci, zapravo, najčešće podrazumijeva i mogućnost zadržavanja idealnog kružnog oblika. Ali postupci preklapanja neće nužno proizlaziti samo iz postojanja uobičajenih „prepreka", već također i situacija kada su površine na kojima ili unutar kojih umjetnica namjerava prezentirati svoja kružna platna naprosto nedostatnih dimenzija za razvijanje punoga kruga U slučaju, primjerice, izlagačkih vitrina to dovodi do mnogostrukih preklapanja zahvaljujući kojima će slike poprimati karakter uredno složenih objekata od tkanine. S druge pak strane, umjetničina platna - a upravo je to slučaj s njezinom najnovijom izložbom u Francuskom paviljonu - mogu biti prezentirana i na pravokutnim geometrijskim objektima. Takvi će objekti, zapravo, u cijelosti biti umotani u oslikana kružna platna, čime Rakocijeva na zanimljiv način propituje dodirne točke između slikarstva i skulpture. Nije pretjerano reći kako su njezina slikarska platna poput živih organizama. Štoviše, ona na takav način i „stare" s obzirom da njihova autorica gaji princip višekratna izlaganja istih slika u različitim prostorima, što će na njima, dakako, nužno ostavljati i tragove, poput svojevrsnih „ožiljaka" ili „bora".

Već je rečeno kako Dubravka Rakoci svojim izložbenim projektima pristupa procesualno. Drugim riječima, svaka njezina izložba započinje intenzivnim proučavanjem izlagačkog ambijenta, nastavlja se izvedbom radova in situ, a konačni postav označavat će tek završnu fazu toga procesa. Međutim, znameniti Francuski paviljon, neprijeporno vrsno ostvarenje međuratna modernizma, u tom je smislu iziskivao stanovite prilagodbe. U njemu su, naime, strogo zabranjena bilo kakva zidna bušenja, a isto vrijedi i za bojanje, kako zidova tako i eksponata. Stoga, nakon pedantnog proučavanja odnosno osvještavanja prelijepa ali i izlagački nadasve zahtjevna paviljonskog prostora, Rakocijeva svoju izložbu odlučuje tretirati ne samo ambijentalno, već i pomalo arhitektonski. O čemu je riječ? U dvadesetak metara udaljenoj Galeriji SC - s obzirom da u paviljonu nisu dopušteni gotovo nikakvi radovi - ona u svoja okrugla platna najprije umotava šest ovećih i identičnih pravokutnih objekata, da bi potom izvorno prednje strane tih omotavajućih slika obojila u tri inačice plave, dvije inačice zelene te u crvenu, a njihove pak stražnje - u ovom slučaju vizualno prevladavajuće - strane u crno. Tek nakon toga cjelokupan je ansambl prenesen u prostor Francuskog paviljona. Svojim pravilnim i centralno orijentiranim rasporedom izložbeni postav u primisli nužno zaziva kulturu megalita, a njegov definitivan raspored u smislu kolorita umjetnica je odredila na licu mjesta i posve intuitivno. Može li biti riječi o svojevrsnoj dvostrukoj apsorpciji? Slikarska platna, naime, u potpunosti apsorbiraju pravokutne objekte, a cjelokupan je postav na promišljen i odmjeren način apsorbiran velebnim prostorom Francuskog paviljona. Bilo kako bilo, svojom izložbom u Francuskom paviljonu Dubravka Rakoci ostaje dosljedna u svojim autentičnim umjetničkim promišljanjima, uvijek i iznova ih lucidno prilagođavajući svakoj novoj ambijentalnoj situaciji.
(predgovor, Vanja Babić)

BIOGRAFIJA
Rođena u Zagrebu 1955. godine. Diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Raula Goldonija 1979. Izlaže od 1979. Od 1980. godine bavi se i grafičkim dizajnom. Od 1983. do 1984. godine radi kao voditeljica likovnih radionica u studentskim domovima u Zagrebu. Školske godine 1991/92. vodila studente III. i IV. godine slikarstva (klasa prof. Valensija) na École d'art de Aix-en-Provence. Od 1993. do 1998. godine predavala likovnu grupu predmeta na Školi za tekstil, kožu i dizajn. Od 1998. do 2007. godine radila kao art-director u Školskoj knjizi u Zagrebu. Od 2007. radila kao viši leksikograf, voditelj likovne redakcije u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Dobitnica je Nagrade 7 sekretara SKOJ-a 1984. i 1995. Vjesnikove nagrade Josip Račić.