Osnovno obilježje najnovijih umjetničkih radova Ane Petrović, izloženih u Galeriji SC, jest relacioniranje fizičkog prostora u odnosu na prostor vizualnih medija.

Naime, vizualne medije u svakodnevnom životu doživljavamo kao način da trodimenzionalni fizički prostor bude pretvoren u dvodimenzionalni i zatim "prenesen" ili, bolje rečeno reprezentiran, na nekom drugom mjestu i u drugo vrijeme. Tradicionalno slikarstvo, ali i fotografija i film te pogotovo suvremeni elektronički mediji, navikli su nas da prijenos vizualnih informacija doživljavamo u diskontinuitetu koji smatramo prirodnim.

To znači da područja susreta prostora i medija, primjerice rub ekrana ili projicirane slike tumačimo kao neophodan rez između onoga tamo i ovoga ovdje, između prije i sada, realiteta i reprezentacije.

Pritom ne obraćamo pozornost na činjenicu da je stvarnost omeđena samo mogućnostima našega vidnog polja dok je reproducirana slika ograničena tehnološkim predispozicijama koje ju uopće čine mogućom. Drugim riječima, čovjek je oduvijek morao apstrahirati od vlastitog vidnog polja kako bi uopće bio spreman razumjeti logiku bilo kojeg vizualnog medija.

Radovi Ane Petrović, asistentice na kolegijima iz medijske umjetnosti na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, na različite načine skreću pozornost na sam medij, na tehničke slike koje smatramo produženjem naših osjetila i za koje očekujemo da budu nevidljive, da se neprimjetno stope s medijem. Ana Petrović nas efektnim korištenjem stilskih figura ironije i metonimije u video instalacijama, fotografijama i kroz ready-made objekte vraća materijalnim aspektima medija i podsjeća nas da je medijska (re)konstrukcija stvarnosti, za koju mislimo da je vjerodostojna, zapravo tek osjetljiva i nepostojana vizualna informacija. (iz predgovora, Krešimir Purgar)