Hrvatska će, uvođenjem modularnih nuklearnih reaktora (SMR), postati nuklearna sila te riješiti sve probleme u proizvodnji električne energije, izjavio je ministar gospodarstva Ante Šušnjar, najavljujući skorašnje donošenje zakonodavnog okvira, ali i proširenje NE Krško u Sloveniji, koja dijelom opskrbljuje električnom energijom i Hrvatsku.

Problem je, međutim, što takvi reaktori još uvijek ne postoje u širokoj komercijalnoj upotrebi u svijetu. Prema ranijim najavama koje su pratile osnivanje radne skupine za nuklearnu energiju u Šušnjarovom ministarstvu, prvi bi se SMR-ovi u Hrvatskoj trebali pojaviti za desetak godina.

Nuklearka pod zemljom

Na pitanje treba li se Hrvatska okrenuti malim modularnim nuklearnim reaktorima (SMR), predsjednik udruge H2-Hydrogen Cell Croatia Ivica Jakić kaže da se radi o novoj generaciji nuklearnih elektrana.

"Ona se bazira na nuklearnoj energiji, ali je potpuno poboljšana i uz sasvim drugačiji koncept njezine proizvodnje, montaže, puštanja u pogon, vijeka trajanja i sigurnosti. To znači da su to mali reaktori koji se proizvode kod proizvođača u njegovoj tvornici i dovezu kao gotov proizvod te ugrađuju u blizini mjesta potrošnje električne energije. Takva mala nuklearka se većim dijelom nalazi pod zemljom, daje oko 300 megavata električne energije, odnosno 4 bloka po 75 MW, a može ići i do 500 megavata ukupne snage, s fleksibilnošću rada i visoke sigurnosti rada. Jedno punjenje goriva dovoljno je za 20 godina njenog rada bez mijenjanja, nakon čega se stavlja novo gorivo za dodatnih 20 godina rada. Vijek trajanja te nuklearne elektrane je 60 godina, s mogućnošću  'produžetka' za još 20 godine, odnosno ukupno 80 godina rada" objašnjava Jakić.

Prema njegovim riječima, takva mala nuklearka otprilike zauzima površinu dva nogometna igrališta, što je 10 do 15 posto površine klasične nuklearke.

Jeftinije i sigurnije

No, što je s potencijalnim rizicima koji u slučaju havarije, kao što je bio slučaj u Černobilu i Fukušimi, mogu biti fatalni?

"Iz Černobila i u Fukušime se naučilo što treba napraviti, a što ne, dok kod modularne nuklearke tog efekta nema. U Fukušimi je došlo da havarije samo zato što nije mogla imati hlađenje jer je more poplavilo generatore koji su proizvodili električnu energiju za hlađenje. Kod male nuklearke nema takvog hladnjaka, ona ima svoje interno hlađenje sa solima ili tečnim metalima, helijumom, tako da njoj nisu potrebni ni voda, ni rijeka ili more za hlađenje. Ona ima izmjenjivač topline u sebi, znači nije joj potreban vanjski hladnjak", objašnjava Jakić.

Govoreći o prednostima, kaže da se postavljaju ondje gdje postoji potrošnja električne energije, brže su za izradu, rade se skoro serijski, manja je cijena po megavatu od klasičnih nuklearki, manji su troškovi održavanja. Na koncu, potrošeno gorivo se ne odlaže izvan nje, nego ostaje u njoj do kraja radnog vijeka.

Na pitanje kad bi se takva tehnologija mogla primijeniti u Hrvatskoj i gdje se koristi u svijetu, Jakić odgovara da su ih u svijetu počeli proizvoditi Kina, Kanada, Rusija, Japan, Koreja, Engleska i SAD.

"Dakle, to nije nešto nepoznato. Poznata je upotreba malih reaktora snage od 50 do 70 megavata za potrebe brodova i ledolomaca. Sva ova plovila na nuklearni pogon su male nuklearne elektrane", objašnjava naš sugovornik.

Hrvatska, kako kaže, od 18 teravat-sati potrošnje električne energije uvozi blizu 40 posto, a to po njegovim riječima kazuje da se obnovljivim izvorima energije, solarnom i vjetrom, ne može kompenzirati nedostatak električne energije.

"Sunca ima oko 1.200 sati godišnje, vjetra oko 3.200, a godina ima 8.760 sati. I vi sada napravite 2.000 megavata sunca, što ćete raditi poslijepodne, navečer ili kada je oblačno?" Kad je riječ o skladištenju sunčeve i vjetroenergije, kaže da je baterijsko skladištenje dobro, ali samo kao privremeno rješenje jer ono opet polučuje jako veliki efekt stakleničkih plinova za proizvodnju baterija.

Ekološki najprihvatljivije

Jakić navodi da su male modularne nuklearke najmanje rizične i ekološki najprihvatljivije, kolikogod ljudi zazirali od te vrste energije.

"U Francuskoj radi 56 nuklearnih reaktora, a u cijelom svijetu ih je oko 600. Europska komisija je po novoj taksonomiji uvrstila električnu energiju nuklearnih elektrana, poglavito malih modularnih elektrana kao niskougljičnu energiju, dakle, ona je na tragu zelene energije", kaže on te navodi primjer Njemačke, koja kreće u tom smjeru.

"Novi kancelar Friedrich Merz je jasno dao do znanja da Njemačka neće revitalizirati postojeće nuklearke, već ide u zelenu tranziciju s malim nuklearnim elektranama. Njemačka je ugasila svih devet nuklearki, da bi sad uvozila nuklearnu energiju iz Francuske. Uvodi tehnologiju koja je nova i po pitanju sigurnosti i opskrbe. Pogotovo je prednost što se ona postavlja tamo gdje postoji potreba, recimo pored čeličane u Rurskoj oblasti, pored petrokemijske industrije kojoj trebaju i električna energija i zeleni vodik, što je povoljnije nego imati nuklearku od 1.600 megavata i jaki dalekovod koji 'vozi' električnu energiju iz Bavarske do dalekog potrošača", zaključuje Jakić.

Hrvatska ne može proizvesti ni šaraf

Korado Korlević, znanstvenik, astronom i futurolog, međutim kaže da je SMR nebitan za Hrvatsku jer ga nije u stanju proizvesti.

"Jako se brzo mijenja tip energetike u svijetu i sad pričati o tehnologiji koja dolazi za 30 godina je apsurdno. O tome će morati razmišljati sedmi, osmi ministar koji dođe nakon Šušnjara. Mi u idućih deset godina moramo hitno na drugi način riješiti energetiku", kaže Korlević te navodi da tehnologija SMR-a nije opasna.

"To je elektrana potpuno drugog tipa od klasičnih nuklearki, ona ne može eksplodirati, ne može ništa jer je tako napravljena, jedino što je potrebno jest odnijeti je cijelu u tvornicu i tamo je prazniti i puniti. No, zaboravite nešto tog tipa. Hrvatska je deindustrijalizirana država, mi nismo u stanju napraviti ni šarafe za tu elektranu. To kad budu drugi napravili, kad bude jeftino, ako bude dobro, onda dolazimo mi na red", navodi Korlević.

Smatra da bi se Hrvatska zasad trebala okrenuti skladištenju električne energije dobivene iz obnovljivih izvora.

"Mi moramo to riješiti u narednih pet godina. Baterije nama trebaju: budući da nemamo dovoljno reverzibilnih elektrana, morat ćemo to riješiti akumulatorima. Imamo vjetroelektrane i solarne elektrane, kad bude vjetra će se puniti, kad bude sunca će se puniti, a noću će se prazniti. Znači, energiju možemo spremiti, nije da je moramo potrošiti odmah", zaključuje Korado Korlević.